U prva dva priloga na Vijestima RTL-a šest puta smo čuli novinarski vapaj: “Igore!” Ma baš su se novinari zaželjeli tog svog urednika Igora Bobića pa svaki odgovor na njegovo pitanje počinju s “da Igore”. Al\' dobro, o ovome sam već triput pisao pa ne želim više trubiti. Međutim, htjedoh reći da sam baš sinoć pokušao brojati koliko će puta spomenuti Igora tijekom emisije, kladio sam se sam sa sobom da neće ispod 20.
A onda me nešto prekinulo u brojanju. Bio je to prilog o nesreći i trenutak kad se pojavila policijska glasnogovornica. Nakon što je novinarka sve ispričala razumljivim jezikom: što se dogodilo, kako se dogodilo, tko je ozlijeđen, a mi gledatelji dobili sliku nesreće, ukazala se glasnogovornica i policijskim jezikom sve vratila na početak. A znate već taj jezik: Vozilo se kretalo u jednom smjeru... drugo vozilo se kretalo u drugom smjeru... došlo je do kontakta... očevid je u tijeku...
Pitam se već dugo nije li zastarjelo uzimati ovakve besmislene izjave. Od policijskih glasnogovornika nikada u povijesti novinarstva nismo doznali ništa, oni se uvijek koriste općim izrazima i za ljude i za vozila i za događaje. A kad je priča već sklopljena, čemu gubiti vrijeme na njihove policijske fraze.
To je kao da imamo izravan prijenos utakmice Real-Barca, a onda Drago Ćosić pošalje Baloga na teren i kaže mu: Aj ti Stipe pitaj Raula kako je završilo. Ili da imamo prilog iz Sirije u kojem je vojska osvojila neki grad, a zadihani reporter priđe naoružanom vojniku i pita ga: Je l\' se to puca ovdje? Dakle, ne trebaju nam izjave tih glasnogovornika jer su: a) suvišne b) isprazne c) dosadne.
PLUS
Konačno smo i to vidjeli – kratak, vrlo kratak smiješak Ivane Petrović. Ali on je došao tek nakon što je zapela na jednoj kompliciranoj riječi.
MINUS
HTV-ova urednica Sanja Mikleušević uzalud se trudila razigrati gosta jer joj je gost, ministar Bauk, jedva čekao da ode iz studija ili da zaspi.
>> Družijanić i Drobac, pustite svoje goste da budu zanimljivi
