Kada vam na vrata zakucaju ljudi iz kluba iza kojeg stoji treći turski poslovni konglomerat (Doguš), holding od 247 kompanija s 42 tisuća zaposlenih, onda vam zacijelo ne pada teško što morate napustiti svoj san. A američki Židov David Blatt (57) napustio je san svakog košarkaškog Amerikanca, a to je da živi u Americi i zarađuje u NBA.
No, bogati istanbulski klub očito je imao dovoljno argumenata da ga privoli na preseljenje. Doduše, Blatt sam nam je proteklih dana u Zadru to ovako interpretirao:
Ponovno u rudnik
– Sjedio sam šest mjeseci, i to je za mene previše. Uostalom, premda sam ja odrastao u Americi i otišao tek sa 22 godine u Europu, europska košarka je postala moj dom.
Čak i uz milijunsku plaću, ne znamo puno trenera koji bi to učinili, koji bi se iz košarkaškog eldorada vratili u košarkaški rudnik.
– A meni je baš to izazov. Uzeti klub koji je relativno novi u euroligaškom okruženju i s njim nešto izgraditi. Ovo je novi projekt, bez bogate povijesti, i moj cilj je udariti temelje nečem velikom.
S obzirom da mu je europska košarka dom, neki ga smatraju i prvim europskim trenerom u NBA košarci?
- S obzirom da sam ja u Europi proveo više od pola svog života, i igrački i trenerski, razumijem otkuda to dolazi.
Koliko se razlikuje “coaching” u NBA ligi i u Euroligi?
– To su posve različite priče. Drugačiji je to život, drugačiji su igrači, pa čak su i neka pravila drugačija. Košarka je svuda košarka, no igra je drugačija.
Gdje je trenerski život teži?
– To je težak posao gdje god bili, a koliko je težak, ovisi i o situaciji u kojoj ste se našli. Ja sam se uvijek osjećao dobro tamo gdje su mi dopustili da radim.
Na žalost, u Cleveland Cavaliersima mu to nisu dopustili. Premda je pretprošlu sezonu momčad odveo do finala i bez Lovea i Irvinga pružio snažan otpor Warriorsima i premda je u siječnju ove godine s tom momčadi imao 31-11, najbolji skor na Istoku, Blatt je dobio otkaz. Premda su tada i mnogi NBA treneri negodovali, dok su mu europski kolege slali poruke podrške, David je sve to stoički primio pa ni danas o tome ne želi razgovarati.
– To je bilo pa prošlo, ja sam sad ovdje u novom projektu i neću se osvrtati.
Ipak, nakon što se to dogodilo, izraelskim novinarima je priznao da ne može gledati NBA finale i kazao sljedeće:
– Ne znam nijedan razlog zbog kojeg bi me smijenili. To me jako iznenadilo i povrijedilo, nisam se tada dobro osjećao, no morate krenuti dalje. Događaju se razočaranja u životu pri čemu je ključno kako vi na njih reagirate. Ponekad i veliki treneri moraju sjediti i čekati novu priliku. Nisam htio prihvatiti neke ponude za posao pomoćnika u NBA jer smatram da raditi na najvišoj razini u Europi nikako nije spuštanje na nižu razinu.
Hoće li barem primiti prsten koji je svakako zaslužio, jer dobivali su ga i smijenjeni treneri koji su u dijelu šampionske sezone imali slabiji skor.
– Ni o tome vam ne mogu govoriti jer klub još ništa službeno nije objavio.
No, zato je Blatt vrlo rado govorio o svom ponovnom dolasku u Zadar.
– Dvorana je tako lijepa i iznimna, a Zadar je poseban kutak košarkaške povijesti i to se osjeća. Kad dođeš u Zadar, imaš osjećaj čiste košarke.
Pri svakom susretu s hrvatskim novinarima, ovaj ugledni trener ističe da mu je za uspjeh važno u momčadi imati jednog ljevaka i jednog Hrvata. Baš kada je to spominjao i ovaj put, naišao je Andrija Žižić, novopečeni Cibonin sportski direktor, član one momčadi Makabija s kojom je Blatt 2014. iznenađujuće postao europski prvak.
Odlični Žižić
– Ljevaka sam imao, a Hrvata sam doveo potkraj sezone. Žižića sam ja htio i puno prije, kad sam bio u nekim drugim klubovima, no nisam uspio. Andrija je bio savršen dodatak našoj momčadi bez zvijezda.
Osim Hrvatske, Blattova Rusija je bila jedina reprezentacija koja je na Eurobasketu 2007. pobijedila tada aktualnog svjetskog prvaka Španjolsku na njezinu terenu, s time što su to Rusi učinili u finalu. Kako mu je pak Hrvatska izgledala ovog ljeta?
– Vidio sam sjajan posao trenera Petrovića. Bio sam s Rusijom u olimpijskim kvalifikacijama i vrlo dobro znam koliko ih je teško proći. Aco je dopustio igračima da sami pronađu uloge koje im najviše odgovaraju, a zauzvrat je dobio igrače posvećene projektu. Hrvatska je ljetos pronašla pravi impuls i stalno je rasla.
Raste i Dragan Bender, koji je iz njegova Makabija u NBA otišao s 18 godina. Nije li to prerano?
– Njemu će trebati vremena, no čim su ga draftirali kao četvrtog, znači da žele da odmah počne igrati. U NBA treba ići kad si spreman, a Dario Šarić to jest. On je otišao u pravo vrijeme.
