Dario Šarić već je više od šest mjeseci stanovnik šestog najvećeg grada na svijetu u kojem će 8. travnja proslaviti svoj 21. rođendan. Iz razgovora s njim stekli smo dojam da se najbolji mladi europski košarkaš (u protekle dvije godine) u Istanbulu sasvim dobro snašao.
Razgovarali smo u kafiću ispod njegove zgrade, unutar atraktivnog kompleksa Onalti Dokuz koji čine tri stambene zgrade i u čiji krug nije moguće ući bez provjere. Kad smo dolazili, portir je morao nazvati Darija da provjeri jesmo li mi doista njegovi gosti, a tako bi bilo vjerojatno i na recepciji zgrade da smo išli u njegov dvosobni stan.
– Dva sam mjeseca stanovao u hotelu, sve dok nisam našao stan. A ovaj je u kompleksu uz more, blizu je dvorane Abdi Ipekci, a nije daleko ni od tvornice Merter u sklopu koje moj klub Anadolu Efes ima svoje prostorije i trening-dvoranu. A ona je u krugu jedne od pivovara čiji je vlasnik glavni sponzor kluba.
Za Istanbul kažu da je nakon Moskve najprometniji i najzagušeniji europski grad. Kako se Dario snalazi u tim gužvama?
– Jako je važno stanovati blizu radnog mjesta, a dobro je to što imamo trening u vrijeme kada je najmanja gužva, oko podne, jedan sat.
Nađe li se vremena za izlaske?
– Mlad sam čovjek, no gotovo nikad ne izlazim. Ne zato što mi to netko zabranjuje, jer trener Ivković to i ne spominje, nego jednostavno zato što ja u ovom ritmu, uz dvije utakmice tjedno i putovanja po Europi, za to nemam vremena. Ovo je grad suprotnosti, nudi sve vrste zabave, ali je prevelik za izlaske. Ni po danu ne idem puno po gradu, a odem jedino ako imam slobodno jutro pa skoknemo do Taksima ili negdje blizu Aja Sofije.
Nemamo navijačku bazu
Što je od toga vidio?
– Obišao sam Aja Sofiju, Plavu džamiju, Taksim... Galata toranj nisam, a ni palaču Topkapi s haremom. To mi je čak i blizu i to sam nekako stavio na kraj liste mjesta koja trebam vidjeti.
Kako Dario stoji s turskim jezikom?
– Znam osnovne pozdrave, brojiti do 10, možda i do 20, i mislim da se mogu sporazumjeti s taksistom.
Tursku košarku voli, ali tursku kuhinju i ne toliko.
– Nisam baš ljubitelj paprenog i masnog, nama sportašima to baš i ne odgovara, no ovdje ima restorana svih svjetskih kuhinja. Ja se najčešće zaletim u restoran u obližnji šoping-centar ili si nešto sam spremim u stanu, a tek ponekad odem u Beşiktaş gdje ima vrhunskih restorana.
U zemlji poznatoj po vrhunskim slasticama, ima li Dario kakav "slatki grijeh"?
– Najviše volim baklavu i ona je česta poslastica u našoj svlačionici jer svatko tko slavi rođendan, rođenje djeteta ili slično donese baklave. Najbolje su one iz Gaziantepa.
Samac je, ali u svom stanu počesto nije sam.
– Dođu mi ili prijatelji ili djevojka. Sada su mi tu šibenski prijatelji, to su oni koji su trebali sa mnom ići na NBA draft pa sam ih ja zeznuo.
Gledali smo utakmicu protiv Novgoroda i vidjeli samo nekoliko tisuća navijača. Je li to uvijek tako?
– To ovisi o suparniku. Protiv Reala i Olympiacosa bila je puna dvorana, kao i protiv lokalnog rivala Fenera, a zna se dogoditi da nedjeljom u podne igramo utakmicu turskog prvenstva i da u dvorani nema nikoga. Vjerojatno je to zato što Efes nema bazu nogometnih navijača kao klubovi poput Fenerbahçea, Galatasaraya i Beşiktaşa, već je on samo košarkaški klub.
Nagovaram Drapera za EP
Kada se igra protiv gradskog rivala Fenera, to izgleda kao da je riječ o dalekom gostovanju?
– Prije svake euroligaške utakmice idemo u karantenu u hotel u marini Atakoy, tamo je naša baza. Slično je i kada igramo protiv Fenera, samo tada dan prije prijeđemo na azijsku stranu pa tamo spavamo u nekom hotelu.
Jedan od dražih Darijevih suigrača u Efesu je i Amerikanac s hrvatskom putovnicom Dontaye Draper. Nagovara li ga Dario da zaigra za Hrvatsku na Eurobasketu?
– Ja ga nagovaram i kod njega primjećujem želju, no ne znam koliko on doista može, koljeno mu nakon svakog treninga jako otekne. Bilo bi dobro kada bi mogao igrati jer se jako dobro uklopio, što se vidjelo na Eurobasketu u Sloveniji.
Trener Efesa Dušan Ivković ističe da će mu biti gušt ako od Šarića napravi još jednog NBA igrača, na radost Philadelphije koja ga je draftirala.
– Ja i dalje planiram ovdje provesti dvije sezone i onda se zaputiti u NBA pri čemu ću ja osobno morati platiti odštetu od 200.000 eura, a klub koji me kupuje 650.000 ili 700.000 eura. Nakon završetka NBA sezone doći će me gledati glavni trener Brett Brown sa svojim stožerom, ali ne da bi me požurivali, nego da vide kako se razvijam i da mi iskažu podršku.
Pomoćni trener Atlante Neven Spahija kazao je da mu, kada vidi Šarićeva vršnjaka Antetokounmpa, bude žao što Dario nije izravno išao u NBA.
– Uvijek će se postavljati to pitanje što bi bilo da sam otišao ranije, no ja sam u tom trenutku bio u top tri-četiri mlada igrača u Europi i nisam htio preuzeti rizik da se izgubim u NBA ligi, već sam odlučio ići korak po korak. Netko pak možda nije imao tako dobru poziciju u Europi pa je odmah odlučio otići u NBA.
>>Duda Ivković: Mogu razumjeti nestrpljenje Šarićeva oca, no on mu time ne pomaže
>>Pogledajte kako je Hezonja oduševio Neymara i Danija Alvesa
novinar prvo napiši da je šarić u istanbul dvije godine a prošle godine je s cibonom osvojio aba ligu pa onda napiše da je samac ali ga često posjećuje djevojka. Novinarstvo katastrofa !!!!!! Bježi dario u NBA jer se svaki dan pojavljuju neki novi klinci koji igraju čudo od košarke !!!!!!