Svakog 25. svibnja prođe još jedna godina kako nema Kreše Ćosića, koji bi 26. studenog navršio 67 godina. I kada na to pomislimo, ne možemo ne zamisliti ga živog, diplomata u mirovini, istinsku legendu svog sporta na čelu neke međunarodne sportske institucije.
Kao što smo razgovarali s njegovom suprugom Ljerkom, hrvatska košarka sa živim Krešom bila bi drugačija. Ako i ne bi bio u njoj funkcijom prisutan, zacijelo bi bio otvoren prema svima za kvalitetan savjet o razvoju mladih igrača, a to je ono što akteri hrvatske košarkaške stvarnosti najviše trebaju.
On bi to već nekako riješio
Nedostaje nam Krešo i kao autoritet koji bi, ako bi ga to tko zamolio, već pronašao način kako ustrojiti kult reprezentacije i kako pomoći da se premoste za Hrvatsku godinama nepremostive četvrtfinalne prepreke.
Dakako, Krešo najviše nedostaje njegovoj obitelji, supruzi Ljerki, kćerima Ani i Ivi i sinu Krešimiru Petru. Nedostaje i nama jer svakom je novinaru najveće profesionalno zadovoljstvo imati genijalna, duhovita i dobroćudna sugovornika kakav je čovjek bio Krešo u srži.
Posve nam je razumljivo zašto se obitelj rastuži kada na dan obljetnice Krešine prerane smrti o njemu ništa ne izađe u dnevnom tisku. Jer njihov je suprug i tata bio dovoljno velik čovjek i sportaš da je legendu o njemu treba prenositi s koljena na koljeno i iz edukativnih razloga. Zbog svih onih klinaca koji dolaze, zbog djece naše djece. I dok se to u slučaju Dražena Petrovića čini redovito, u Ćosićevu slučaju baš i ne pa nama medijima ostaje pokušati tu nepravdu nekako ispraviti.
Srećom, postoje Krešini štovatelji i prijatelji koji ga nikad neće zaboraviti i koji su se za ovu priliku okupili u Zadru, na svečanoj večeri održanoj u hotelu "Iadera" u Petrčanima pokraj Zadra. Okupljanje je započelo čitanjem isječaka iz Krešinih intervjua, njegovih citata i prepričavanjem anegdota vezanih uz jednog od najboljih hrvatskih sportaša svih vremena. Svojih susreta s Krešom prisjetile su se košarkaške veličine poput Giuseppea Gjergje i Rate Tvrdića, u nazočnosti gradonačelnika gradova (Zadar, Zagreb) koje je Ćosić odveo do košarkaških vrhunaca.
- Prisjetili smo se detalja iz prošlosti koji su mnoge od srca nasmijali, ali i rasplakali. Bilo je dirljivo i dostojanstveno - izjavila je suorganizatorica događaja Zdenka Zrilić.
Svečanoj večeri prethodio je turnir klinaca na zadarskom Forumu, a veliko je zanimanje izazvala i izložba Ćosićevih fotografija. I zato pozdravljamo izlazak monografije "Nebeski koš" Nebojše Gunjevića na 246 stranica uz 400 fotografija. A još više se radujemo izlasku Krešine biografije iz pera njegove kćeri Ane, što će imati vrlo autentičan štih.
- Tata je počeo pisati svoju autobiografiju s kojom je stao kada je završio igračku karijeru i počeo trenersku. Bez obzira na to što u njegovim zapisima ima dosta zanimljivih priča iz svlačionice koje će stariji poklonici sporta prepoznati, ja sam odlučila kompletirati sliku o ocu pa prikupljam i podatke o njegovu životu za vrijeme trenerske i diplomatske karijere. Namjera mi je to završiti do iduće godišnjice - najavila je Ana.
Sin Krešo ima slične "mote"
Stariju sestru je na takvo što zacijelo ponukao i glumački izlet njezina brata Krešimira Petra koji je u filmu "Bit ćemo svjetski prvaci" glumio vlastita oca, što je velika rijetkost u filmskom svijetu. Uostalom, i sam Krešo junior prekapao je po tatinim zabilješkama ne bi li nešto novo saznao o "liku" koji glumi u svom glumačkom debiju.
- Mene to nije ostavilo ravnodušnom, a za sina je to bilo jako dobro iskustvo, da upozna oca i s druge strane, a ne samo iz priča mojih i naših obiteljskih prijatelja. Oni koji su poznavali Krešu primijetit će da mu sin ima slične "mote", a njih dvojica slični su i po temperamentu, ali i po smislu za humor - kazala je nedavno mama Ljerka u intervjuu za sportski magazin Max.
>>Košarkaški besmrtnik Krešo Ćosić: 20 godina od smrti velikana
Pa kakvi su to kipari!!Neprepoznatljiv bi bio da ne piše ime!!