Tko nije čuo za lički ili za međimurski krumpir? Dok se ne ustoliči i
treći, bilogorski, dvije su to robne marke hrvatskoga krumpira. Ali
imaju malo zajedničkoga: prvoga se proizvede samo 800 tona, a drugoga
čak 150.000 t ili 80 posto nacionalne proizvodnje. Da je sve kako
treba, valjda bismo kontradiktornim gomoljima iz Novoga svijeta već
zaštitili i zemljopisno podrijetlo. Uz tradicionalno
krumpirašenje po gradskim ulicama te uz mladi
krumpir za koji mislimo da je istarski ili dalmatinski iako on cijele
zime pomalo stiže uzgojen u sjevernoj Africi i južnoj Italiji, na Cipru
i Egiptu, imamo, doduše, i pakiran s oznakom
hrvatskoga.
Priča se, međutim, kako se taj mekim granicama prevlači preko BiH
dolazeći ravno iz Srbije. Čak Gospodarsko interesno udruženje
proizvođača, prerađivača i prometnika sjemenskoga krumpira u Hrvatskoj
(Croatian Potato Association) od sredine veljače pokušava
protestirati protiv nedopustiva ponašanja nekih od 25 svojih
članica veletrgovaca koji uvoze merkantilni krumpir iz zemalja CEFTA-e
"često lošije kakvoće i asortimana od domaćega, koji katkad
deklariraju kao hrvatski proizvod, što je
nedopustivo jer se time ruši ugled vlastitoj proizvodnji
krumpira". Dakako, gledaju to očima proizvođača koji procjenjuju da
domaće zalihe dostaju još najviše do kraja
ožujka.
Prošle je godine krumpir suša obrala cijeloj
Europi te su se cijene gotovo udvostručile. U Njemačkoj je, primjerice,
proizvođačka 2,2 kn, a u nas 1 kn. Iako je tu maloprodajna 4-5 kn, neće
Nijemci pohrliti ovamo zbog skupa prijevoza, slovenski su i mađarsk
krumpiraši poklekli pred konkurencijom u svojem
EU, a istočnome se "okruženju" i domaćim uvoznicima sve opet isplati.
Oni se nemaju što žaliti da država nedovoljno podupire
proizvodnju povrća što se gaji kao ratarska kultura, koje
proizvedemo otprilike koliko je i pojedemo: 250.000 300.000
t, ali u godini bogme i uvezemo i po 100.000 tona za
otprilike 15-20 milijuna USD!
Prema proizvodnji sjemenskoga krumpira što ga se
uvozi oko 10.000 tona, a proizvede samo od 2000 t odnosimo se
još nemarnije, pa dok Stara Sušica propada, sve
više ovisimo o stranim zaštićenim sortama, koje
nam rado prodaju, ali bez prava na razmnožavanje, pa opet
uvozimo, uvozimo...
VRT ZEMALJSKI
Krumpiraši
