Za jednoga od svojih posljednjih svjedoka u procesu protiv trojice
hrvatskih generala – Ante Gotovine, Ivana Markača i Mladena Markača –
tužiteljstvo Haaškog suda izabralo je dr. Žarka Puhovskog. Ne bez
razloga. Upravo taj svjedok izreći će u Haagu, za tužiteljstvo
“čarobne”, riječi kako su trojica generala, kao ratni zapovjednici,
sudjelovali u “udruženom zločinačkom pothvatu” etničkog čišćenja Srba
nakon operacije Oluja. Na čelu te zločinačke organizacije, prema tekstu
optužnice, bio je pokojni predsjednik dr. Franjo Tuđman.
Da će Puhovski upravo tako svjedočiti, nema nikakve dvojbe. Tjedan dana
uoči puta u Haag, u Intervjuu tjedna zagrebačkog Radija 101 podsjetio
je na tri “pretpostavke” od kojih polazi njegov uvodni tekst u knjizi
HHO-a u kojoj su objavljeni dokumenti o stradanjima i imena oko 700
imena žrtava poginulih ili ubijenih za Oluje.
Kazao je da ga tužiteljstvo poziva upravo zbog tog teksta. Objasnio je
zatim da njegov uvodnik počiva na tri “pretpostavke” (tako ih sam
naziva).
Prva je pretpostavka da je Oluja bila “opravdana sa stajališta ljudskih
prava jer je srušila režim ‘Republike Srpske Krajine’ koji se temeljio
na nijekanju ljudskih prava i teroru protiv drugih etničkih skupina”.
Druga je pretpostavka da je akcija bila opravdana i iz geostrategijskih
razloga jer je Hrvatska bila rascijepljena i komunikacija između
dijelova zemlje je bila onemogućena.
Zbog te dvije “pretpostavke” Puhovski tužiteljstvo, dakako, ne zanima kao svjedok.
Pozvan je da ponovi treću “pretpostavku” svoga uvodnika, koju je na
Radiju 101 ovako najavio: “Treća je (‘pretpostavka’) da je nedvojbeno
da je za vrijeme i neposredno poslije akcije između 120 i 150 tisuća
ljudi s tog područja napustilo mjesto svojeg boravišta i da je
otprilike tri četvrtine svih tih ljudi pripadalo seoskom stanovništvu.
Osnova sociologije pokazuje da seljaci ne napuštaju boravište, svoja
imanja i sela osim u slučaju osjećaja izravne životne ugroženosti. Zbog
toga je, po mojem sudu, riječ o etničkom čišćenju”.
Tužiteljstvu je važno samo to da “borac za ljudska prava” posvjedoči
riječi koje bivši američki veleposlanik u Hrvatskoj Peter Galbraith
nije želio posvjedočiti u dva haaška procesa u kojima je bio svjedok:
protiv Slobodana Miloševića (u lipnju 2003.) i protiv trojice hrvatskih
generala (u lipnju 2006.). On u svojim svjedočenjima nije negirao
zločine i nije bio nimalo nježan prema hrvatskom civilnom i vojnom
vodstvu.
Štoviše, navodno Tuđmanovo sprečavanje povratka izbjeglih Srba nazvao
je “rasističkim”, ali je na sva izravna pitanja Miloševića i
tužiteljstva (u procesu generalima) o etničkom čišćenju bio odrješit.
Odgovarao je: “Etničkog čišćenja nije bilo. Etničko čišćenje nije se
dogodilo jer je stanovništvo pobjeglo prije dolaska Hrvatske vojske.”
Štoviše, objasnio je da je taj “bijeg prije” bio orkestrirao Slobodan
Milošević, uz ohrabrenje mirovnog posrednika Engleza lorda Owena, koji
mu je obećavao hrvatsko odricanje od istočne Slavonije.
Žarko Puhovski odlazi u Hag da posvjedoči suprotno: da je upravo taj “bijeg prije” bio genocid – etničko čišćenje.
Svojim haaškim svjedočenjem Žarko Puhovski metaforički će se vratiti na
ishodište: na ulogu koju je imao davne 1972. Te je godine bio jedan od
krunskih svjedoka tužiteljstva ondašnjega komunističkog državnog
tužitelja protiv njegovih i mojih studentskih kolega, tada
dvadesetogodišnjaka, Dražena Budiše, Ivana Zvonimira Čička i ostalih.
Svojim svjedočenjem trebao je potvrditi i potvrdio je tezu tužiteljstva
da su se proljećari i sveučilištaraci udružili u zločinački pothvat
zbog počinjenja najtežih kaznenih djela onoga doba: protiv naroda i
države, kontrarevolucionarnog djelovanja, rušenja SFRJ i njena
komunističkog uređenja.
Povijest se, eto, ponavlja kao tužna farsa. Taj isti čovjek napisao je
predgovor knjizi koju je tiskao Hrvatski helsinški odbor kojem je
predsjednik bio Ivan Zvonimir Čičak. Citirajući svoje “pretpostavke” iz
uvodnika, Puhovski će potvrditi tvrdnju haaškoga tužiteljstva da je
naša Republika oslobođena uz počinjenje najtežeg zločina koji poznaje
ljudski rod – etničkog čišćenja, genocida.
KOMENTAR
