Njegov pogled bio je pun nade, s veseljem je čekao volontere i s njima odlazio u šetnju. Danas je Riki bio tužan, njegov pogled govorio je sve.
Riki je odustao od života, od života u boksu koji sve teže podnosi, a samo to ima već dulje vrijeme. Po svemu sudeći, prestao je vjerovati da će otići u neki novi život, da će po njega doći njegov čovjek.
- Sklonište je puno, a Riki vidi da mu nema spasa. Gasi se sam od sebe. Ne skače po boksu, tuguje i miruje. Sve je mršaviji, izgleda da odbija i hranu. Gleda u nas kao u svoju zadnju šansu, a mi za njega nemamo rješenje - kaže jedna od volonterki koja se brine o psima iz Skloništa za životinje Sisak. I koja je pognute glave i slomljena srca otišla iz skloništa, jer Rikiju ne može pomoći. Poziva za Rikija nema, a da bi sve bilo još teže pobrinuo se i Zakon pa se tako Riki udomljava prema Pravilniku o opasnim psima. I ne zato što je on opasan, već zato što je tako odredio Zakon. Isti onaj prema kojem je kriv čovjek koji ga je ostavio. No, njega nitko neće kazniti, ali zato Riki plaća za sve.
Za Rikija volonteri traže dom u kojem će ponovno postati onaj stari pas, veseo, umiljat i željan ljudske pažnje. Prema procjenama ima oko sedam godina, za ostale informacije zovite na 098/457-417.
Ne usporedjujem ljude i zivotinje, ali i ovo je tuzno. Imam vise vrsta kucnih 'ljubimaca'. Manje-vise svi su slobodni i svi se slazu (psi, macke, zecevi papige...) Mnogo je toga u hrani ali nije sve. Mozda jednom progledamo: dio smoo Bozjeg stvaranja, ali nismo jedini... niti na zemlji a kamoli u beskrajnom svemiru...