Prije desetak dana zvoni mi mobitel. Zove me neki nepoznati broj iz Austrije. Javim se. S druge strane prijatelj kojega godinama nisam čuo. Veliki je sportski zanesenjak, prati sve od nogometa do boćanja. Iako u Austriji živi već dvadesetak godina nije izgubio onaj zavičajni štih, pa ga sve, ponajviše iz sporta, zanima što se događa u rodom kraju na našem kršu.
Jesi li čuo da u Posušju raste nekoliko Tonija Kukoča? iznenadi me prijatelj pitanjem. Ne znam, odakle ti to zbunjeno mu odgovorim. Čuj, pročitao sam na jednom europskom košarkaškom sajtu da su kadetski reprezentativci Herceg-Bosne, predvođeni mladićima iz Posušja, na košarkaškom memorijalnom turniru "Memorijal Mario Pađen" u Crkivenci rasturili svoje vršnjake iz Cibone, Žalgirisa i Benettona.
Cibonu, koja je s njima igrala u finalu, dva puta dobili su s više od 30 koševa objasnio mi je prijatelj. Njegova informacija toliko me zagolicala da sam pronašao sve izvještaje s toga memorijalnog košarkaškog turnira. I uistinu, sve što mi je ispričao bila je istina. Srce mi je zaigralo od sreće, ali me rastužila činjenica da je ta informacija na sportskim stranicama bila samo sitna vijest.
O tome uspjehu hercegbosanskih košarkaša malo sam se raspitivao i kod ljudi koji se bave košarkom i prate sve košarkaške uzraste. Rekli su mi kako je kadetska reprezentacija Herceg-Bosne prepuna košarkaških talenata ravnih talentu Tonija Kukoča, Dina Rađe i pokojnog Dražena Petrovića. Njihova šetnja kroz turnir u Crikvenici nije nezapaženo prošla kod košarkaških skauta, koji će sigurno sada češće navraćati u Hercegovinu da bi pratili njihov razvoj.
Bezbroj puta sam prilikom pojedinih reprezentativnih uspjeha hrvatskih selekcija pisao o tome kako svaka hrvatska reprezentacija u nogometu, rukometu, košarci i još nekim drugim sportovima u svojim redovima ima sportaše koji su rođeni u našen zavičaju ili su podrijetlom iz njega. Taj fenomen nije bio pojedinačni bljesak, nego konstanta koja se stalno ponavalja.
Bosna i Hercegovina rasadnik je hrvatskih nacionalnih selekcija. Tako će i ubuduće biti, a najbolja potvrda za to su mladi košarkaški talenti iz Posušja i ostalih hercegovačkih mjesta. Svaka kuna uložena u bilo kakav sportski objekt i klub u Hercegovini nije bacanje novca, nego pametno uložen novac koji Hrvatskoj donosi medalje s raznih natjecanja. Toga bi trebali biti svjesni i u Hrvatskoj vladi, pa od pomoći koju šalju Hrvatima u BiH poneku kunu odvojiti i za sport.
