Već dugi niz godina domaćim autorima fantastičnih priča (znanstvene fantastike, epske fantastike i horora) jedna od rijetkih prilika za objavljivanje su "konvencijske zbirke" Istrakona i SFeraKona, dva najveća okupljanja ljubitelja fantastike u Hrvata. To funkcionira taklo da se od priča pristiglih na raspisane natječaje odaberu najbolje te tiskaju u knjigu koju svaki posjetitelj konvencije dobiva uz plaćenu ulaznicu. Zadnjih desetak godina uglavnom su priče iz tih zbirki osvajale godišnju nagradu SFera za najbolju kratku i dugu pripovijetku, najveće priznanje za fantastičnu književnost u Hrvatskoj.
No, iako su domaći pisci fantastike iskazali zavidnu razinu pisanja i njihove priče, kad bi se prevele, većinom ne bi po kvaliteti zaostajale za aktualnim svjetskim ostvarenjima u tim žanrovima, čini se da im je za ovogodišnji Istrakon (koji će se održati od 26. do 28. ožujka u Pazinu) i njegovu zbirku ponestalo inspiracije.
Iznimno vitalna domaća scena preživjela je već nekoliko smjena generacija i, premda ti pisci pišu iz ljubavi (kod nas se ni od etabliranijih vrsta književnosti ne može živjeti, a kamoli od žanrovske) i pored amaterskih uvjeta izbacuju vrlo profesionalne uratke. To jest, do sad su izbacivali, ali na ovogodišnjem Istrakonu to više nije slučaj.
Naime, komisija zadužena za izbor priča službeno je objavila da je ove godine na njihov natječaj stigao veliki broj priča koje ne zadovoljavaju kriterije za objavljivanje, i da su jedva skupili dovoljno priča za zbirku koja će biti tanja nego prethodne. Zbog slabe kvalitete odlučeno je da ove godine uobičajene tri novčane nagrade za tri najbolje priče, kao ni posebna nagrada za "najistarskije ozračje priče" neće biti dodijeljene:
- Na natječaj su pristigle ukupno 72 priče, a najbolje među njima odabrala je komisija u sastavu: Mirko Grdinić, Tihana Linardon i Davor Šišović. Komisija je ocijenila da je prosječna kvaliteta pristiglih priča vrlo niska te da jedva ima dovoljno suvislih priča za sastaviti zbirku, i da se stoga na devetom Istrakonovu natječaju neće dodijeliti niti jedna od uobičajenih nagrada. Dragi pisci, lijepo vas molimo da se drugi put malo bolje potrudite!
Neki kažu da je recesija učinila svoje, nema se novca pa su članovi žirija priče proglasili lošijima nego što jesu da bi malo ušparali, a drugi smatraju da je na djelu "zamor materijala" na domaćoj sceni. Činjenica da je ovogodišnji rok za slanje priča bio mjesec dana kraći nego inače mnoge je već etablirane pisce navela da ili odustanu ili zbrzaju priče, a pisanje za Istrakon je i inače bilo naporno jer su Istrani postavili limit od pet kartica duljine, pa su mnogi autori svoje priče na silu kratili da bi ih ugurali u propozicije natječaja. A posljednjih se godina pojavio časopis Ubiq, polugodišnjak koji stavlja naglasak na kvalitetu domaćih priča i prodaje se na ozbiljnim mjestima, u knjižarama, pa one priče koje im najbolje ispadnu domaći pisci sad uglavnom usmjeravaju na tu adresu.
Je li u pitanju prestrogo ocjenjivanje, zamor pisaca ili pojava konkurentskog tržišta za priče, znat će se nakon čitanja Istrakonove zbirke i zbirke sa SFerakona mjesec dana kasnije te novog broja Ubiqa koji bi se također trebao pojaviti na SFerakonu.
nema beda, i lose price su bolje od nikakvih--ako se uzme u obzir koliko malo paznje sf i istrakon dobijaju u medijima, pravo je cudo da se kon i natjecaj dogadjaju vec devet godina za redom nisam pratio, alo bih se okladio da je ovo najduzi clanak o istrakonu koji je ikada izisao u vecernjem--pozitivne vijesti nisu vijesti, ceka se samo nakakva naznaka skandala, a intelektualno uzbudjenje (proizaslo iz citanja) uvijek je zanemareno na ustrb vizuelno uzbudjenja (gole tete) zato za deseti istrakon (ako ne za dvanaesti) predlazem sisku i ekipi da naprave goli kalendar ne bi li prikupili sredstva za nagrade