Boris Ljubičić, naš poznati dizajner, laureat je nagrade Graphis Branding 7 koju dodjeljuje časopis Graphis osnovan još 1944., koji predstavlja i promovira najbolje svjetske radove u grafičkom dizajnu, oglašavanju, fotografiji i umjetnosti/ilustraciji. Graphis svake godine poziva dizajnere, art i kreativne direktore, dizajn-studije i agencije iz svih dijelova razvijenog svijeta da prijave svoje najbolje radove i uključe se u njihove knjige, ako prođu selekciju. Među prijavama Graphis odabire najzanimljivija djela u godini za Platinum, Gold i Silver nagrade, koja se objavljuju u tvrdoukoričenim knjigama za cijeli svijet, kakva je upravo nedavno izašla s Ljubičićevim nagrađenim radom. Branding 7 Platinum, koje je Ljubičić laureat, dobilo je samo devet projekata, odnosno autora ili studija. Ljubičić je, kaže, i sam bio iznenađen da je autoprijevoznik i turistička tvrtka Presečki grupa to zaslužila.
– Ne bih htio nikoga vrijeđati, ali autobusi u Hrvatskoj dizajnirani su kao da su prošli blatnom cestom i poslije ih nisu oprali... – kaže naš dizajner objašnjavajući važnost nagrade.
Vrlo je zanimljivo što ste se odlučili za redizajn jedne prijevozničke etikete. Kako je došlo do ove suradnje?
Moji projekti uvijek su sasvim nova dizajnerska inovacija koju klijent u tolikoj mjeri ne očekuje. Međutim, veliki dizajner loga Paul Rand (autor IBM, Westinghouse...) rekao je: “Dobar dizajn je dobar biznis”. Gospodin Antun Presečki znao je kome dolazi i radili smo više pokušaja da bi njegovi uposlenici (uglavnom vozači autobusa) koje smo testirali posebnom prezentacijom usvojili ovaj koji danas imaju. Dakle Presečki je prihvatio poruku Paula Randa. Naravno, brend nije samo izvedeni logo i ime je posebno izdvojivo. Tvrtka se zove po osnivaču, poduzetniku i vlasniku koji ima zanimljivo ime, što je u hrvatskim uvjetima rijetkost. Poseban detalj na kojem je dizajn i koncipiran jest slovo “č” koje je prividna zapreka u međunarodnoj komunikaciji, jer autobusi se kreću i izvan našeg govornog područja. Ravna crtica na slovu “č” umjesto standardne kvačice umnožena je po dužnoj liniji autobusa, od nje su formirana i slova. Raznobojne linije zapravo su odraz boja lijepih hrvatskih krajolika kojima se vozilo kreće i „skuplja“ ih na svoj logo. Kada autobus prođe pokraj vas, zabljesnu svježinom i radošću putovanja.
U našoj se javnosti često spominje riječ “brendiranje”, no to je već postalo pomalo i pretjerano.
To je pojam koji smo površno usvojili kao i identitet. Dobrih primjera, posebice u gospodarstvu, a ono je najvažnije, gotovo da i nema. Socijalističko naslijeđe: INA, PLIVA, KONČAR, KRAŠ, PODRAVKA i drugi, bili su giganti u svoje vrijeme, ali su se nakon 1990. uglavnom izgubili jer nisu imali izdvojiv identitet. INA je industrija nafte s crvenim krugom u slovu „I“ kao da je japanska kompanija. MOL ima jasno određeno ime i crveni trokut koji se zabija u zelenu liniju (boje mađarske zastave). PLIVA je proizvodnja lijekova i cjepiva s krugom (slovo „P“) u plavoj boji relativno slična Bayeru. Tu su još „narodni heroji“ KONČAR i KRAŠ. Moja definicija sastoji se od pet pravila: različito, dobro, lijepo, svjetsko i hrvatsko! Po tom kriteriju možete ocjenjivati sve: gastronomiju, glazbu, kulturu itd. Međutim, na prvom mjestu je različitost, a to je najčešće, kad je o pragmatičnim brendovima riječ, vizualni identitet.
Vi se brendiranjem hrvatske kao države bavite dulje vrijeme, što je po vama pravo brendiranje Hrvatske?
To je jedan osjetljiv pojam – dizajn države. Mi smo još na početku i tek trebamo dizajnirati državu. Dugo sam se trudio i borio za dva kvadratića u logu turizma, jer je prvi logo bio Rabuzinovo sunce po uzoru na španjolski logo koji pripisuju svojem velikom slikaru Mirou. Današnju Hrvatsku treba potpuno redizajnirati, mi smo sada dio Europe i razvijenog svijeta i Hrvatska ne može više biti „zapušćena“, kao što je davno rekao Stjepan Radić. Nakon što sam pobijedio na natječaju Graphisa, Branding 7 zatražio je od mene odgovore na deset pitanja u formi intervjua. Gotovo sva pitanja odnosila su se na pojam dizajna države povezujući ga s našim nevjerojatnim uspjehom na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji. Da stvar bude zanimljivija, knjiga Branding 7 putem bloga prodaje se s mojim intervjuom. Ilustracije uz intervju nisam sam birao. No, na vrhu stranice je projekt zastave, a na njezinu dnu projekt autotablica. To su nerealizirani radovi, međutim, između se nalaze loga brendova kao što su HRT, HTZ, Ministarstvo kulture, Leksikografski zavod „Miroslav Krleža“, CRO SKI... to je zaista jedinstvena brend-slika kojom je predstavljena Hrvatska.
Gdje je tajna, primjerice, Coca Cole koja isti logo i vizuale ima praktički otkad postoji? I nije jedina takva tvrtka.
Jedna anegdota: Coca-Cola + Ford = Franck određena je poruka, naime riječ je o tvrtkama i logotipovima koji su stariji od sto godina, pa su im i loga u istom pismu. To je vrijeme kad su pismoslikari radili isto na raznim stranama svijeta. Vrijeme prve industrijske revolucije. Zagrebački Franck doduše imao je za znak mlinac za ručno mljevenje kave, ali jedna je ambalaža imala ime tvrtke i logo poput Coca-Cole i Forda u plavoj boji. Uz mali redizajn i promjenu plave boje u crvenu, jer plava nije jestiva, dobio sam brend ravan uzorima, odnosno potvrdu da je i Franck stariji od sto godina i da nikada nije mijenjao ime. Važan je i polazni koncept pa tako Mercedes Benz nije u obliku upravljača (volana), već njegova trokraka zvijezda predstavlja njihov proizvodni program: motori za vodu, zemlja i zrak. To su projekti koji traju sve dok se proizvodi ono što predstavljaju.
hrpe vizualnog smeca su prisutne u svim urbanim sredinama-doticni i nagradjivani su tu puno i suvise doprinjeli, hrvatski autobusi su rijetko to vizualno smece !