Usprkos sada već dosadnoj koroni i iznimnoj, nimalo srpanjskoj hladnoći, neumorni Histrioni i njihov veliki vođa Zlatko Vitez otvorili su u subotu 35. jubilarno Histrionsko ljeto. Bez zvučnih političara i uz doista kratki govor zagrebačke pročelnice za kulturu Milane Vuković Runjić otpočeo je festival koji će ove godine sve tamo do kasnog ljeta na Opatovini publici izvoditi komediju velikog francuskog komediografa Georgesa Feydeaua “Mačak u vreći”.
Doduše, Histrioni su uz značajne dramaturške intervencije Petre Mrduljaš prilično intervenirali u Feydeauov tekst koji je režirao iskusni Komedijin glumac, vrsni komičar i sadašnji v. d. ravnatelja tog kaptolskog zagrebačkog kazališta Damir Lončar.
Vesela purgerska komedija
Tako je publika mogla pratiti veselu i bezbrižnu purgersku komediju u kojoj je potpuno dominirao Filip Juričić, ovdje kao Roko Luka Roje, mladi i stasiti Splićanin zaraznog dalmatinskog govora i izgovora koji je zagrebački tvorničar šećera (i, pazite sad, predsjednik Društva za borbu protiv dijabetesa) Gustav Štaub u interpretaciji Franje Kuhara zamijenio za velikog tenora Amorosa. A što će zagrebačkom poprilično pohlepnom tvorničaru Štaubu tenor moćna glasa Amoroso? Pa treba mu da s pomoću njega ucijeni upravu zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta kako bi na svoj operni repertoar stavila operu tvorničarove kćeri Julije nazvanu “Slatka tajna”. A naš Gustav uvjeren je da je Julijina “Slatka tajna” puno bolja čak i od jednog “Porina” i nema prepreke koju on ne bi preskočio da proširi slavu svog prezimena i uz pomoć umjetničkih krugova.
I tako naš zlosretni Roko Luka Roje kojeg je “pape” poslao u Zagreb kako bi plasirao novu liniju dalmatinskog pršuta i domaćeg vina pred naivnim Gustavom glumi da je tenor, a sve kako bi ljubovao s lijepom zagrebačkom gospođom kojoj je na Dolcu posudio neki novac. Naš Splićanin misli da je novac posudio atraktivnoj Erni Nagyszombaty, koju raspoloženo i nadmoćno glumi Barbara Vicković, a zapravo je to bila Marta Štaub, Gustavova druga supruga koju seksepilno i odmjereno interpretira Ana Herceg. Naravno, iz te zablude naš se Splićo teško može iskoprcati, baš kao i iz ženskog agramerskog malograđanskog lonca punog seksualnih nagona i flertovskih štikleca u koji je upao. A kada se u njega zagleda i mlada Julija, koju diskretno glumi Dajana Čuljak, zaplet je potpun.
Inventivne male uloge
U tom zapletu svoje brilijantne trenutke ima mladi Ognjen Milovanović kao Julijin nevoljeni zaručnik i poslušni mamin sin Ferdo Lunaček, a poslovično odličan je i Davor Svedružić kao liječnik iz Pečuha Gyula Nagyszombaty, vrlo skladan u partnerstvu sa suprugom Barbarom Vicković. Posebno valja pohvaliti mladog Martina Kuhara u ulozi Štaubova tajnika (koji je zapravo Katica za sve) Hinka. Kuharov Hinko primjer je s koliko se mudre invencije mogu igrati tzv. male uloge i s koliko energije mogu obogatiti igru cijelog glumačkog ansambla.
Istina, Feydeauov “Mačak u vreći” nije komedija snažnijeg dometa, a ovogodišnja histrionska premijera bila je odveć rezervirana prema političkim aktualijama.
No publici je ponudila obilje smijeha koji je ovog puta bio utemeljen na dobro poznatim, lokalnim razlikama između zagrebačkog i splitskog (a djelomično i hrvatskog i mađarskog) mentaliteta i govora. Kostime je potpisala iskusna Elivar Ulip, a scenografiju Enes Hodžić, dok je za scensku glazbu bio zadužen Oliver Belošević.
Istina, moglo je glazbe biti i više, baš kao što je i uvodni dio ove ljupke, majerovske predstave možda bio i predug. Ali nije to bitnije zasmetalo nezamjenljivom šarmu Opatovine.
