Georges Feydeau "Buba u uhu" piše kao čistu zabavu, burlesku. To je nizanje gegova i komičnih situacija, nevjerojatnih zabuna neobičnih iako plošnih likova. Ništa mudro, tek zavrzlame oko sumnje jedne žene da je muž vara jer je zakazao u krevetu. Tu istu "Bubu u uhu", koju smo premijerno vidjeli večeras u Satiričkom kazalištu Kerempuh, Krešimir Dolenčić režira kao teatar apsurda.
Sve je tu pretjerano, od ženskih vriskova i šamara koje udaraju po vlasitom luci, preko frizura, sve do pištolja koji pucaju u prazno, a nemogući se pijesak trusi s nepostojećeg propucanog stropa. Dolenčić "Bubu" i precizno koreografira dok njegovi likovi lete po sebi, treskaju vratima, pjevaju, pa i pucaju.... oni pričaju i s publikom dok scenski radnici iza njihovih leđa mijenjaju scenu iz građanske sobe u hotel iza kojeg se skiva utočište nevjernih. Sve je smišljeno da bude urnebesno apsurdno i baš zbog toga smiješno.
A opet malo je bilo smijeha u Keremepuhu. Problem je u prvom redu u glumcima. Svi igraju "po ručnom" nedovoljno uronjeni u sve te apsurde veselog vodvilja. Trudom se izdvajaju Mario Mirković i Ana Harmander Maras kao ludi latino bračni par, a prati ih Hrvoje Kečkeš i donekle Tarik Filipović. Ostali kao da uopće nisu sigurni što rade u tim ulogama i svim tim scenskim jurnjavama.
>>Kocsis na poprsju ispisala - protiv, Nataša Janjić se rasplakala!
