Snimka jedne od niza popularnih predstava goleme, razgranate kanadske
izvođačke trupe Cirque du Soleil “Cirque du Soleil: Delirium”
zabilježena je na posljednjoj izvedbi toga šoua u Londonu, u travnju
2008.
Videozapis pod nadzorom Davida Malleta, iskusnog redatelja glazbenih
spotova i majstora bilježenja koncertnih nastupa veličina poput U2,
Pink Floyda, Tine Turner ili Rolling Stonesa, visokoprofesionalno
prenosi ono što se zbiva na pozornici.
A riječ je o svojevrsnom multimedijalnom šouu u kojem važnu ulogu imaju
filmske/video snimke i uživo odsvirana pop-rock glazba (najčešće u duhu
nečega što nalikuje razlimunadnjenom U2), a dominiraju atraktivne
plesno-akrobatske “cirkuske” točke “gumenih”, odnosno fizički iznimno
spretnih izvođača.
Primjerice, djevojke u izazovnom trikoiću koja “na sve moguće načine”
oko sebe istovremeno vrti nekoliko svjetlećih hula-hup obruča ili
petorice izvrsno građenih mladića na ćelavo obrijanih glava i
razgolićenih torza koji svojim tijelima slažu niz “nemogućih ljudskih
piramida”.
Objedinjena ritmom, nazovipripovijednom glazbom, razrađenim svjetlosnim
oblikovanjem i iluzijom (tanke, “simbolične”) naracije, predstava
pretenciozno kičastoga okusa u konačnici se čini razmjerno proizvoljno
nabacanim slijedom više ili manje atraktivnih točaka kojima se –
pojedinačno i u cjelini – pokušava prišiti više značenja nego što ih
uistinu imaju.
Jednostavno rečeno, akrobacija ne postaje ništa više od akrobacije,
iako se čini kako bi nas “cirkusanti Sunca” željeli uvjeriti da u ovoj
izvedbi poprima dodatna značenja.
Privlačnost kinoinačice “Deliriuma” ponajprije ovisi o tome koliko vam
se smislenom i uzbudljivom čini sama predstava.
KINOPREMIJERA