Svojedobno je bljesnuo i privukao nešto pozornosti kao čudo od djeteta iz Rijeke, koje podjednako sjajno svira klavir i violinu i igra šah, a onda je nestao s obzora hrvatske javnosti. Za njega su čuli samo oni koji su pratili državna natjecanja mladih glazbenika. Međutim, sada mu jako dobro znamo ime, odnosno oba imena i prezimena. Ivan Vihor Krsnik Čohar prohujao je doista kao vihor kroz dva natjecanja mladih glazbenika zaredom. Prošlog petka navečer svirao je u finalu natjecanja Papandopulo u maloj dvorani Lisinskog, a već u subotu poslijepodne, u samoborskoj galeriji Prica svojim je recitalom otvorio ovogodišnje natjecanje Ferdo Livadić, koje se održava u sklopu Samoborske glazbene jeseni.
U nedjelju u podne slijedilo je proglašenje pobjednika Papandopula u Zagrebu, a u utorak navečer Livadića u Samoboru. Ivan Vihor Krsnik Čohar pobijedio je na oba natjecanja. Na Papandopulu u kategoriji pijanista, dok je na Livadiću bio najbolji od šestero glazbenika koji su što pjevanjem, što sviranjem raznih instrumenata nastojali recitalom pokazati svoju virtuoznost, muzikalnost i umjetničku zrelost.
Dokaz više njegove izvrsnosti i posebnosti jest i činjenica što je u Samoboru osvojio obje nagrade koje se dodjeljuju na natjecanju Ferdo Livadić: i onu glavnu, za ukupni dojam, kao i posebnu, koju Grad Samobor i Hrvatsko društvo skladatelja dodjeljuju mladom umjetniku za najbolju izvedbu djela hrvatskog autora. Ivan Vihor Krsnik Čohar svirao je Papandopulovu Contradanzu, kao svojevrsni intermezzo između Beethovenove Appassionate – Sonate u f-molu op. 57 i Lisztove “Dante fantazije”.
Skratio ime za nastupe
Što mu je Vihor, drugo ime ili prvo od tri prezimena, pitao sam mladog umjetnika nakon samoborskog trijumfa.
Krsnik i Čohar su prezimena njegovih roditelja, a Vihor mu je drugo ime, a zapravo prvo, jer nitko ga ne zove Ivan, odgovorio mi je. A da ne zbunjuje publiku, osobito u inozemstvu, odlučio je da mu umjetničko ime na glazbenim pozornicama bude Ivan Vihor.
Tek mu je dvadeset godina, a rođen je u Rijeci, gdje se i školovao, do mature, u razredu profesorice Ane Dražul u Glazbenoj školi Ivana Matečića Ronjgova. Ali, dugogodišnji mu je profesor bio i Konstantin Bogino, ugledni pijanist i član Trija Čajkovski. Na njegovu se preporuku uputio u Italiju i upisao na Konzervatorij u Bergamu kod Boginova asistenta Marca Giovanettija. I tamo je već diplomirao s najvišim ocjenama, a paralelno je upisao magisterij i kod sjajnog pijanista i pedagoga Enrica Pacea u Pinerolu.
– Dugo me nije bilo u Hrvatskoj i ovdje me, zapravo, baš i nisu previše voljeli jer nisam, da tako kažem, potomak hrvatske pijanističke škole – govori visoki mladić, dodavši kako su mu upravo zato obje ove nagrade kao šlag na torti i dokaz da se ipak cijeni pravi talent, a još više naporni rad.
Već ima titulu majstora
A moglo se lako dogoditi da sudjeluje i na violinističkim natjecanjima jer kao dijete je najprije počeo svirati violinu. Ali, kako kaže, zbog obiteljskih prilika, u jednom se trenutku preselio u Pregradu, gdje mu je živio djed, a tamo nije bilo profesora violine pa je prešao na klavir. Pokazalo se da je njegov glazbenički talent očito univerzalan, a odmalena vrlo aktivno igra i šah, pa već ima i titulu šahovskog majstora.
Svi mi koji ga još nismo čuli imat ćemo za to priliku već 26. listopada kada će pobjednici Papandopula u svim kategorijama svirati u velikoj dvorani Lisinskog uz Simfonijski orkestar HRT-a pod ravnanjem maestra Uroša Lajovica. Ivan Vihor svirat će Lisztov Koncert za klavir i orkestar u Es-duru. To se ne smije propustiti.
Svaka mu cast,ali sto mu treba ono proseravanje sa romanom od imena?