Nakon dva koncertna „napada“ saksofonima i bas gitarama na početku 14. Zagreb Jazz festivala, treći nastup Cyrille Aimée u Kazalištu Kerempuh donio je konvencionalnije jazz izdanje. Uz pratnju klavirista Mathisa Picarda, Aimée je u sat i pol provela publiku terenom vokalnog lounge-jazza, a pjevanje na engleskom, španjolskom, portugalskom i francuskom jeziku pratilo je i zemljopisne lokacije koje je kozmopolitska Francuskinja mijenjala u svom radu i životu.
Od New Orleansa u kojem živi, preko Dominikanske Republike (odakle joj je majka), do Kostarike, kamo je pobjegla za vrije pandemije i izgradila kuću i upisala to iskustvo u pjesmu koju je izvela (i na YouTube video), sve do Brazila i bossa nova utjecaja, kao i vokalnog jazza iz pariških i newyorških klubova njenih prethodnica.
Započevši s „For the Love of You“ The Isley Brothersa, Aimée se tijekom koncerta dotakla i nekoliko uzora koje je nadahnuto reinterpretirala, „Lately“ Stevieja Wondera (možda vrhunac večeri) i na bisu „La Vie en Rose“, za što je vjerojatno zaslužan i posjetitelj koji je iz publike nešto ranije viknuo naziv te pjesme. Ukupno 11 tema pokazale su Cyrille Aimée kao mlađu pjevačku zvijezdu s dovoljno priznanja iza sebe. Ali, to ju ne sprječava da, osim vokalne neposrednosti, i fizički uživa u koncertima, pa će vas njeno njihanje kukovima, mahanje rukama ili plesanje po pozornici uvjeriti koliko uživa u nastupima na kojima je Picard važan dio priče.
Poput njenih vokalnih improvizacija, često i bez teksta, i klavirist je imao dovoljno prostora sa svojim tapiserijama zvuka kojima je majstorski proširio nastup samo dvoje ljudi na pozornici, pa mi je bio drago da smo Cyrille Aimée vidjeli bez šireg sastava, jer ovo je zadatak koji uspješno rješavaju samo najbolji. Putem je izvela i novi singl koji će se pojaviti početkom studenog, „Here“ - napisanu kad je par tjedana ostala bez mobitela i shvatila koliko je lijepo biti „prisutan“ sada i ovdje – i „Back To You“, temu o povratku s turneja, koje, mada te odvajaju od obitelji i prijatelja, nude i „prostor“, odmak, svojevrsnu slobodu.
Bilo je i gospela, kad je u solo izvedbi uz pomoć elektronskog „loopera“, na pozornici „naslagala“ nekoliko vokalnih dionica jednu na drugu i putem stigla i do hip hopa. Stajaće ovacije u Kerempuhu na kraju nastupa pokazale su da se puno kazalište složilo s njom.
