Publika gotovo nikada nije zadovoljna filmskim adaptacijama književnih djela. Najzagriženiji knjigoljupci, znamo, uvijek bi najradije gledali vjernu, gotovo riječ po riječ na veliki ekran preslikanu verziju svojih omiljenih knjiga što, nažalost, prosječnog gledatelja ne zanima. No najgore je ipak kad se radi o takozvanoj povijesnoj drami, a pogotovo kada je redatelj odluči "osuvremeniti", kao u slučaju nove Netflixove ekranizacije romana Jane Austen "Persuasion" ili, kako glase hrvatski prijevodi, "Pod tuđim utjecajem" i "Uvjeravanje".
Doduše, bilo je u povijesti kinematografije i nekih, ako već ne blistavih, onda zanimljivih primjera modernizacije klasika. Sjećamo se, primjerice, Shakespeareovih "Romea i Julije" s Leonardom DiCaprijem i Claire Danes, ali i fascinantne obrade "Kroćenja goropadnice" u tinejdžerskoj romantičnoj komediji "10 stvari koje mrzim kod tebe". Pa i "Djevojke s Beverly Hillsa", koje su zapravo dovitljiva interpretacija Austenine "Emme", postale su pravi klasik komedije. A javnost i kritičare tako je podijelio i "Persuasion" u režiji Carrie Cracknell, film opisan kao kombinacija "Bridgertona" i "Dnevnika Bridget Jones" (koji je, ako niste znali, adaptacija "Ponosa i predrasuda").
U njemu glavnu ulogu neudane mlade žene Anne Elliot, koju mnogi smatraju najzrelijom i najrazrađenijom Austeninom junakinjom, tumači Dakota Johnson. Anne već osam godina pati za svojim bivšim zaručnikom, Frederickom Wentworthom (Cosmo Jarvis), a od udaje za njega odustala je "pod tuđim utjecajem", odnosno na nagovor svoje obitelji i prijatelja. Wentworth je, naime, bio tek siromašni mornar, nedostojan lijepe kćeri bogatog i taštog plemića. Ipak, Anne ga nikada nije prežalila, a u kutiji ispod kreveta čuva uspomene na njega, pa i novinske izreske o njegovim pomorskim putešestvijama. U vrlo predvidljivom obratu sudbine obitelj Elliot, koju uz Anne čine sestre Mary, Elizabeth i otac Walter, spopadnu financijske tegobe uzrokovane Walterovim nekontroliranim trošenjem pa su primorani svoje imanje dati u najam i preseliti se u manji dom u gradiću Bath. Naravno, točno u to vrijeme u njihovim se životima ponovno pojavljuje Frederick Wentworth, sada imućni kapetan u Kraljevskoj mornarici. A koliko dugo se on i Anne mogu pretvarati da ih nije briga jedno za drugo, premisa je na kojoj počiva ostatak filma.
– Nismo htjeli mijenjati radnju romana ni na bilo koji način ugroziti strukturu priče – kazala je scenaristica Alice Victoria Winslow. Međutim, iako je priča ostala ista, poprilično neobično je prikazana, razbijanjem četvrtog zida, moderniziranim jezikom te, kao i u "Bridgertonu", takozvanim "slijepim" castingom, što je novo ime za šokantnu činjenicu da u glumačkoj postavi filma čija se radnja događa u Engleskoj u 19. stoljeću nisu svi bijelci.
Potonje je možda i najzanimljiviji redateljski potez, jer ostali su promašeni. Anne prestaje biti kompleksan i zreo lik, a postaje "singl cura" koja tugu utapa plačući s bocom vina i svirajući "plejlistu" svog bivšeg na klaviru. Razbijanje četvrtog zida u kojem se Anne obraća publici duhovitim i šašavim dosjetkama moglo je biti zanimljivo, ali da bi taj postupak uspio, mora biti iznimno dobro promišljen – kao u sjajnoj seriji "Fleabag". U ovom se filmu pak ništa ne doima pretjerano promišljeno. Željele su, kažu autorice, Jane Austen na pristupačan način približiti milenijalcima i generaciji Z. Ali čini se da su upale u predvidljivu zamku: iako su milenijalci i generacija Z mladi, sasvim sigurno nisu – glupi.
