Jedan od naših najperspektivnijih mladih kipara Matej Vuković nedavno je u Galeriji SC izložio novi ciklus "Razgovori pod suncem". Na ALU u Zagrebu diplomirao je 2021., dobitnik je i nagrade na Natječaju za mlade umjetnike "Ivan Kožarić" MSU-a, a njegove smo radove imali priliku vidjeti i po centru Zagreba u sklopu projekta Okolo.
Zanimljiva je kombinacija naziva "Razgovori pod suncem" i vaših gotovo rastopljenih skulptura. Prvi dojam je duhovit, čini mi se kao da se svi ponekad osjećamo kao vaše skulpture.
Da, ciklus je dosta veseo, ali ima tu i letargije i zamora. Bilo mi je važno tim apstraktnim masama izraziti psihofizička stanja ljudi – neki su rastopljeni, neki prignječeni, zavezani, obješeni… Bitni su i sami nazivi radova, da usmjere cijelu priču. Primjerice, velika tirkizna skulptura vezana špagom zove se "Siesta". Njome želim prikazati taj popodnevni zamor, umor, sparinu, fjaku… Skulptura ormarića iz kojeg se prelijevaju žute mase zove se "Sutra ću…". Ona simbolizira prezasićenost, odgađanje, zatrpavanje, koje je i meni postalo jako poznat osjećaj! Skulpturom na paleti imena "Ode!" htio sam evocirati "pospremanje stvari", stavljanje u zaborav, pa čak i nasilno odbacivanje nečega – zato je ta forma zgnječena i privezana gurtnom za paletu koja i inače služi za odvoz ili skladištenje. Ali sve to može biti bilo što. I to mi je u radu vrlo važan aspekt, uvijek ostaviti gledatelju prostor za interpretaciju. Klonim se naracije i pretjerane ilustrativnosti, za koje mislim da mogu ubiti rad i svesti ga na banalnost.
Javnosti ste najpoznatiji po svojim "oblacima".
Oblaci su bili smireni i duhovni, što sam i ja tada isto osjećao. Ovo je sada otišlo u promišljanje, ne samo estetiku, i sve te mase u međuodnosu su s nekim predmetom s kojim tvore određeni kontekst. Novi ciklus počeo sam tako da sam morao isprazniti atelijer i imao sam puno predmeta s kojima nisam znao kamo ću i jednostavno sam se počeo igrati. Uostalom, sva umjetnost i nastaje iz igre!
Zapravo sam vas htjela pitati što vas trenutačno zabavlja, iskreno usrećuje i raduje?
Ja zaista volim to što izrađujem, iako je proces strašno naporan. Što se ovog ciklusa tiče, tri tjedna prije nego što sam ga izložio u SC-u pao sam s bicikla i slomio lakat. I tako sam gotovo trećinu izloženog morao završiti sa slomljenim laktom što je bilo vrlo intenzivno i stresno.
Što se forme tiče, kako to izgleda u praksi? Koje materijale koristite?
Boje koje biram imaju određenu simboliku. Ponekad idem u čisto estetska rješenja, a ponekad ima i razloga iza boja. U tome, naravno, ulogu igra i teorija boja i stanje koje želim prikazati. Gotovo sve skulpture najprije sam modelirao u glini, izrađivao kalupe i zatim ih odlio u fiberglasu. Iznimnu pozornost poklanjam lekciji koju su nas naučili na Akademiji, a to je da ono što izrađujemo mora biti trajno, dakle kvalitetno napravljeno. Pazim da koristim kvalitetne materijale i boje, kako ne bih svaku skulpturu prije izložbe ili prodaje morao restaurirati. Ove skulpture mogao bih baciti u more i za godinu dana ih izvući iz njega, a i dalje bi bile u istom stanju!
Posljednji put kada smo razgovarali, nedugo nakon što ste diplomirali, pitala sam vas može li se od kiparstva u Hrvatskoj živjeti, a vi ste me iznenadili rekavši da može.
Recimo da sam dosad imao sreće da svoje radove, možda ne redovito, ali često uspijem prodati. Za instalacije koje sam imao u javnom prostoru također sam dobio honorare. Ponekad mi se čini da se zapravo uspijevam "sklepati" na svaki mogući način, ako nekome treba nešto odliti, napraviti narudžbu i odraditi posao koji možda nije moj stil i ukus, odraditi i tehnički posao. Ali to je i konstantni rad, ne mogu si dozvoliti da sjedim doma i gledam TV. Kako god, zasad mogu reći da od svog rada mogu normalno živjeti.
Našli ste se i u ekipi organizacije festivala "Oglede", prvog festivala izvedbenih umjetnosti i suvremenih praksi u Velikoj Gorici. Što nam još spremate?
U galeriji Galženica spremam izložbu, a na "Oglede" me pozvala umjetnička direktorica festivala Ana Katulić i za njih ću izraditi instalaciju – klupicu. Ona neće biti "rastopljena", ali izgledat će kao da je napravljena od nekog mekanog materijala, poput spužve, na koju je netko ili nešto sjelo i na njoj ostavilo udubljenje, trag. Imam dogovore i s nekoliko galerija u Šibeniku i Splitu, prijavio sam se za Erste fragmente… Bitno mi je samo nastaviti dalje raditi i već ću se nekako snaći.
