“Irac” Martina Scorseseja, najiščekivaniji film godine, napokon je u srijedu stigao na Netflix i odmah pokazao zašto ga se s pravom svrstava u najveće favorite za nagradu Oscar.
Poznatiji od Elvisa
Scorsese nas je navikao na vizualne spektakle i jake likove, pogotovo nakon remek-djela kao što su “Dobri momci” i “Casino”, a to smo dobili i u “Ircu”. No ovaj put u film je uvrstio i najveća glumačka imena. Koja vam imena prvo padaju na pamet kad se spomenu mafijaški filmovi? Robert De Niro, Al Pacino, Joe Pesci, Harvey Keitel, Bobby Cannavale, Steven Van Zandt, Ray Romano... Svi su tu!
“Irac” je priča zasnovana na knjizi “I Heard You Paint Houses” (“Čujem da bojiš kuće”), koja govori o životu Franka Sheerana (Robert De Niro), veterana Drugog svjetskog rata, koji postaje mafijaški ubojica, a poslije i vođa sindikata, te dugogodišnji prijatelj Jimmyja Hoffe (Al Pacino), najpoznatijeg sindikalnog vođe u Americi, koji je, kako je kazao Sheeran, pedesetih godina bio poznatiji od Elvisa, a šezdesetih od Beatlesa. Poznato je da je Hoffa misteriozno nestao u srpnju 1975. Službeno je proglašen mrtvim sedam godina poslije, a Sheeran je pred kraj života kazao da je on ubio Hoffu po nalogu mafije. To i jest okosnica knjige.
Sheerana na početku filma upoznajemo kao starca u invalidskim kolicima koji počne priču kako je prije 60 godina počeo raditi za mafijaškog šefa Russella Bufalina (Pesci). Tada doznajemo i da se termin “bojenje zidova” ne odnosi na ličilačke radove, nego na ubijanje, a “boja” je tu krv koja prska zidove.
“Ličilački radovi” Sheeranu su dobro išli pa se brzo uspinjao u hijerarhiji i postao veliki prijatelj Bufalinu. Tijekom tri pol sata uslijedila je retrospektiva nekih od najpoznatijih američkih političkih događaja koji su pokazali kolika je bila sprega između mafije i politike. Govori se o tome kako je Kennedy došao na vlast jer su se mafijaši nadali da će potjerati Castra iz Kube i pomoći im da tamo vrate svoja kasina. Pratimo i iskrcavanje u Zaljevu svinja, Kennedyjevo ubojstvo te mafijaške ratove u 60-ima i 70-ima. U svim tim događajima Sheeran je imao svoju ulogu pa ga možemo nazvati i svojevrsnim mafijaškim Forrestom Gumpom. De Niro ga tako i glumi. U dvadesetima je on običan, pomalo glupasti vozač, a De Niro i tu briljira svojom glumom, tihim glasom, pomalo tužnim izrazom lica i obješenim ustima. Toliko spominjano digitalno pomlađivanje lica funkcionira dobro i De Niro zaista izgleda mlađe, premda ponekad ima čudne izraze lica. Pacino je također briljantan kao Hoffa. Ne samo da su mu promijenili izgled lica, pa i tako podsjeća na nestaloga sindikalnog vođu, nego je i glasan kao što je on bio.
Nema ženskih uloga
No možda je najbolji u filmu Joe Pesci. Ako ste mislili da ponovno igra nekog neurotika poput njegova Oscarom nagrađenog Tommyja De Vita u “Dobrim momcima”, prevarili ste se. Njegov je Bufalino šminkerski mafijaški boss koji govori u pola glasa i ne plane čak ni kad mu Sheeran slučajno uništi posao. Valja podsjetiti i kako je ovo prvi njegov film od 2010. Scorsese ga je izvukao iz glumačke mirovine i vrlo vjerojatno mu omugućio još jednu nominaciju za Oscar.
I na kraju dolazimo do onog što nedostaje, a to su ženske uloge. U redu, ovo je mafijaški film, no sjetimo se samo Sharon Stone u “Casinu” ili Lorraine Bracco u “Dobrim momcima”. Jedina prava ženska uloga je ona Sheeranove kćeri Peggy (Anna Paquin). No ona, nakon što vidi kakav joj je otac, tijekom cijelog filma šuti. Franka kćerina šutnja izjeda više od toga da je bez problema izdao dugogodišnjeg prijatelja. No najbitnije je da nas Scorsese nije izdao i da nam je ponovno isporučio vrhunski uradak!
Dobar film ali, po meni, ni do koljena Dobrim momcima i Casinu. Zanimljiva je ta tehnika tzv. pomlađivanja. Naime, to je više efekt brisanja bora na licu pa tako De Niro i Pesci izgledaju više kao da su dobili fejslift operaciju jer ne izgledaju kao prave, mlađe verzije sebe, kao što ih možemo vidjeti u npr. gore spomenutim filmovima. Naime, volumen tijela i lica kompjuterski stručnjaci nisu mijenjali tako da glumci imaju svoju staračku fizionomiju koja je tek malo ispeglana. U najmlađoj inkarnaciji De Niro djeluje eventualno kao 60-to godišnjak što mu trome kretnje kroz film dodatno potcrtavaju. Ali opet, bolje se nije ni moglo pa je to zanimljiv eksperiment. Ne očekujte energičnost Dobrih momaka s ovom starcima :).