Kada je prije tri godine najavljeno snimanje “Ad Astre”, James Gray, scenarist i redatelj filma, rekao je da želi napraviti do sada najrealističniji opis svemirskog putovanja. Vizualno nevjerojatan, krajnje uvjerljiv, film “Ad Astra”, koji je počeo igrati i u hrvatskim kinima, doista jest to što je Gray najavio.
Put u dubinu duše
No pogrešno bi bilo film svesti samo na briljantne vizuale, to je priča o odnosu oca i sina, samoći, ljudskoj prirodi, znanosti i osvajanju svemira. Brad Pitt je major Roy McBride, astronaut u misiji kroz Sunčev sustav, koji želi otkriti sudbinu svojeg oca koji je nestao u ekspediciji prije 16 godina, a čija je misija bila detekcija znaka izvanzemaljskog života. McBride je neustrašiv čovjek što je Gray pokazao na inteligentan način, astronautov puls ne raste ni u najvećoj opasnosti.
Roy je savršen za misiju pronalaska oca koji je možda i živ, pa i odgovoran za izboje energije koji prijete opstanku Zemlje i Sunčeva sustava. Misija za njega postaje putovanje i u dubinu vlastite duše, ali i konačnog upoznavanja svojeg oca Clifforda kojega tumači veliki Tommy Lee Jones. Na Royevu putovanju svemir upoznajemo detaljno kao nikada do sada na filmu. U nejasno određenoj bliskoj budućnosti, na odlično prikazanom Mjesecu postoji velika postaja u kojoj je ispostava DHL-a, prodaju se Subwayevi sendviči, ali tamo haraju i pirati. Zapravo se ništa nije promijenilo, i u budućnosti se u svemiru odvija bitka za resurse. I to bespoštedna i smrtonosna. Već u prvoj etapi na Mjesecu “Ad Astra” pred nas stavlja pitanje jesmo li se dovoljno promijenili i postali spremni ići u takva osvajanja ili je očito da čovjek ne može pobjeći od svoje prirode ni na drugom nebeskom tijelu.
Konačan susret Roya i njegova oca postavlja i praktičnije pitanje – jesmo li dovoljno napredni i tehnološki osposobljeni kao civilizacija? Jer, opasni energetski izboji potječu od antimaterijskog izvora energije nad kojim Royev otac više nema kontrolu jer se “pokvario” upravo zbog ljudske naravi, nakon pobune posade koja više nije željela biti alat zadovoljenja Cliffordove neutažive znatiželje.
Dilema čovječanstva
Tako su Roy i Clifford postavljeni pred gledatelja kao temeljna dilema čovječanstva, trebamo li ići drugdje u potrazi za nečim višim ako i na Zemlji ima dovoljno ljepote i materijala za istraživanja? U svemu tome gledamo briljantnog Brada Pitta koji introvertiranost i samotnjaštvo projicira na fascinantan način. Izrazima lica, pokretima, pogledom. Riječi koje od njega čujemo uglavnom su dio monologa pretvorenog u psihološke testove koje redovito prolazi. Iako oskarovske silnice zakreću prema “Jokeru” Joaquina Phoenixa, bilo bi pošteno da upravo Pitt konačno dobije glumački Oscar. Iako, ne bi bilo iznenađenje da kipić pripadne i Grayu za ovu veliku odu svemiru i čovjeku u njemu.
