– Ma moraš doći vidjeti što smo napravili – rekao mi je prijatelj, član autorske ekipe mjuzikla “Glazba srca mog”, premijerno prikazanog prošli tjedan u HNK Varaždin. A onda me nazvao i autor, skladatelj i dirigent Ivan Josip Skender i zamolio da dođem, siguran u svoje djelo. Dobro, od autora baš i ne očekujete objektivnost prema vlastitom djelu, pogotovo kad je još pritom i izvođač, ali i ta sigurnost u vrijednost stvorenog puno je značila.
Nije, uostalom, bio problem vjerovati ni scenografu Žoržu Draušniku ni maestru Skenderu jer njihovu sam kreativnost već u više navrata imao priliku provjeriti.
Međutim, ni jedan ni drugi nisu me zvali zbog sebe, nego zbog onih zbog kojih sam se na kraju zaputio u Varaždin: zbog učenika tamošnje čuvene i slavne Glazbene škole koja je ovim mjuziklom, u koprodukciji s HNK Varaždin, proslavila 190 godina rada. Mnogo sjajnih glazbenika izašlo je iz te škole, a osobito pjevača, od Nade Puttar Gold, preko Ruže Pospiš Baldani do Tomislava Mužeka i Lane Kos. I za samog Skendera to je bio emotivan povratak dvadesetak godina unatrag, kada je i sam bio učenik te škole. Odužio se skladanjem mjuzikla za koji je libreto napisala Marijana Nola.
Ozbiljnom skladatelju iz rukava je poispadao niz odličnih songova, a ni priča nije mogla biti prikladnija: učenici muzičke škole spremaju mjuzikl “Snovi” pa se uobičajeni tinejdžerski ljubavni zapleti i raspleti podižu na veću potenciju zbog natjecanja za uloge i popularnost. (Pre)ambiciozna direktorica dovodi veliku zvijezdu da ih postroji i uvježba, a istodobno svoje neostvarene snove prebacuje na svoju kćer Saru, također učenicu škole, namijenivši joj odlazak na studij u inozemstvo. Sara je pak zaljubljena u Luku, rokera koji ima svoj bend, oca pijanca i neopravdano zarađenu etiketu problematičnog delinkventa. A tu je i par pravih negativaca, narcisoidna Dina s korom svojih obožavateljica i štreberski spletkaroš Filip. Dakle, tipična tinejdžerska priča smještena u školu i oko nje, uključujući i malo tučnjave, svađe, mirenja, sklapanja i rasturanja prijateljstava, nešto nalik na američki svjetski hit mjuzikl “Glee”.
Varaždinski učenici dobili su tako na dar priliku da rade na velikoj pozornici, s profesionalcima među sobom. Odrasle uloge preuzeli su Barbara Rocco kao direktorica, Ivan Čuić kao sa strane dovedena zvijezda Maurizio te Robert Plemić u jednom, ali vrlo efektnom pijanom songu Lukasova oca. Barbara Rocco bila je ujedno i dramska pedagoginja te asistentica redateljici Marini Pejnović, dok se za koreografiju brinula Tamara Curić.
Ali sve to nije bilo garancija za ono što se na kraju dogodilo i izazvalo u Varaždinu pravu senzaciju, a intendanticu HNK Jasnu Jakovljević stavilo na slatke muke jer mora izmisliti nove termine za dodatne predstave koje se traže.
Učenici su na darove uzvratili svojim punim angažmanom i talentom. Ema Kovačić, Neven Stipčić, Rebecca Posavec i Dorian Stipčić u navedene četiri glavne uloge predvode ansambl, u koji treba uključiti i čitav orkestar, koji je ostvario svoje broadwayske snove, i to s broadwayskom energijom. Napravili su predstavu uz koju se cupka od početka do kraja. Njihovo samopouzdanje je zarazno, glasovi odlučni i odlični. Zaslužuju oni i mnogo više od dodatnih predstava u Varaždinu, barem jednu turneju po Hrvatskoj.
