Nisu česti slučajevi da jedan čovjek preuzme gotovo sve kazališne poluge kako bi publici predstavio vlastito glazbeno-scensko djelo.
Tu je priliku dobio iskusni dirigent i plodni skladatelj Veseljko Barešić koji je prekjučer u svom matičnom kazalištu Komedija obilježio četrdesetu obljetnicu umjetničkog rada praizvedbom mjuzikla “Alphonsine”. Riječanin koji je prvi put na sceni nastupio kao tenor Tonči iz Tijardovićeva “Splitskog akvarela” zagrebačkoj se publici za jubilej predstavio kao kompletni autor. Osim što je napisao libreto i glazbu za mjuzikl koji je parafraza Dumasova romana “Dama s kamelijama”, riskantno se prihvatio i dirigentskog, redateljskog i scenografskog posla. Pohvalno je da vodstvo Komedije svake godine na repertoar stavi novi domaći mjuzikl, ali nije loše kada je autor novog djela barem djelomično odmaknut od autorske ekipe koja ga mora predočiti publici.
Barešić je uz pomoć odlične kostimografkinje Barbare Bourek i koreografa Marka Boldina te oblikovatelja svjetla potpisanog i kao scenografa Denija Šesnića svojoj “Alphonsine” omogućio atraktivni i dopadljiv izgled te solidno glazbeno ruho, ali je podbacio s libretom. Iako je poznatu priču o opojnoj kurtizani iz sredine 19. stoljeća prebacio u današnjicu, bilo bi puno bolje da je pisanje libreta povjerio nekom profesionalcu kako bi radnja mjuzikla bila logičnija, a songovi kvalitetnije napisani.
Istina, libreto je više nego aktualan i govori nam o mladoj poštenoj djevojci koja nema novca za školovanje pa se odaje eskortu, a spominje se tu i korumpirani političar koji se bavi koncesijama (iznajmljuje otok sv. Elizabete) i čija atraktivna tajnica mora zadovoljavati strane biznismene zapostavivši supruga. Ubacio je Barešić u svoj novi mjuzikl i Angelu Merkel i glazbene parafraze Ode radosti koja je i sama isprostituirana nakon što je postala himnom Europske unije, pa i samog Wagnera, dajući mjuziklu dobrodošli kabaretski štih.
Što se tiče izvođača, Barešić je dao prednost glumcima kojima pjevanje u dosadašnjoj karijeri nije bilo u prvom planu. Kao prekaljeni profesionalac, morao je tonalitete ipak prilagoditi pjevačkim mogućnostima ansambla, jer su se s visinama borili čak i iskusni Komedijini prvaci kao što su Mila Elegović u ulozi vlasnice modne agencije i Ervin Baučić kao zli političar. U glavnoj ulozi Manon koja zbog novca postaje prostitutka s umjetničkim imenom Alphonsine nastupila je eterična debitantica lijepog, ali krhkog glasa Petra Golik, dok je Iva Visković Križan bila dostojanstvena alegorijska Alphonsine.
Nataša Janjić dobro se snašla u pjevanju emotivnom interpretacijom tajnice beskrupuloznog političara, a valja pohvaliti i sjajan nastup Lane Blaće. Odličan je bio Ivan Čuić kao mladi Alfred, do ušiju zaljubljen u Manon, dok Matko Knešaurek kao razočarani suprug Nataše Janjić još mora poraditi na svom pjevanju. Dražen Bratulić suvereno je “dirigirao” više nego entuzijastičnim i razigranim muškim i ženskim zborskim ansamblom koji su uz vrsne plesačice i plesače itekako dinamizirali predstavu.
