Sudjelovati na Sarajevo Film Festivalu stvar je prestiža. Program 24. izdanja još nije poznat, no zna se da festival 10. kolovoza otvara “Hladni rat” oskarovca Pawela Pawlikowskog. Još jedan oskarovac – iranski redatelj Asghar Farhadi – predsjeda žirijem Takmičarskog programa, a uz njega će u ime Hrvatske u žiriju sjediti i glumica Judita Franković Brdar.
SFF je svjetski festival
– Kratki susret s Farhadijevim stvaralaštvom imala sam preko filma “The Salesman”. Moćan film, Farhadi je, kao i Haneke, majstor atmosfere. Biti u takvom društvu za mene je privilegij – kazala nam je Judita za kratkog susreta u Zagrebu pa na pitanje po kojem je ključu baš ona odabrana za hrvatsku predstavnicu odgovara:
– Mirsad Purivatra to mi je lijepo objasnio, ali imala sam preveliku tremu da bih ga potpuno razumjela! Sad ovu šalu na stranu, ideja je da se uz velika svjetska i europska imena u žiri uključe i profesionalci iz regije. Tu su čast imali Mirjana Karanović, Miki Manojlović, Nikola Đuričko, Goran Bogdan. Kako sam se u tom nizu našla i ja...
Na SFF-u do sada je sudjelovala s jednim studentskim filmom, posjećivala ga zbog filmova supruga Marka Brdara, a bila je i sudionica Sarajevo Talent Campusa. – To je sjajna platforma za mlade profesionalce iz industrije. Na nju se nadovezuje program “Sarajevo – grad filma” koji poziva bivše sudionike Talent campusa da šalju svoje scenarije i na temelju natječaja izabire projekte koji se realiziraju u Sarajevu. Na SFF-u stvari nisu pro forma. Na razini je svjetskih festivala – kaže. Nemoguće je ne spomenuti i Pulu na kojoj u srpnju sudjeluje s dva filma: “Dom” Darija Plejića i “Do kraja smrti” Anđela Jurkasa.
– “Dom” je fokusiran na mladu obitelj koja zbog birokratskih makinacija gubi tlo pod nogama. To je mikrostudija jednog para prikazana kroz, metaforički rečeno, najbolji i najgori dan njihovih života. I dok je prošlost tih likova entuzijazam i nada, sadašnjost je gotovo anatomija boli i raspada. U tom smislu film je zapravo nevjerojatno aktualan s obzirom na socijalno-političku klimu u zemlji.
Film “Do kraja smrti” nastavlja se na dosadašnje Jurkasove filmove korištenjem mozaične strukture, u ovom slučaju okupljene oko ljubavi – veli, a mi pitamo je li Pula zadržala značaj kakav je imala u prošlosti.
– Pula je nekad bila, kao što je i sada, odraz vremena i gospodarsko-političke situacije u kojoj se nalazimo. Teško mi je o Puli govoriti previše racionalno i odvojeno od emocija, pa to je naš nacionalni festival, tamo bi se trebao dobiti uvid u filmsku sliku Hrvatske. Ali isto tako sam sigurna da postoji još puno prostora za napredak – kaže.
Pitali smo je i o hiperprodukciji filmskih festivala koje u Hrvatskoj ima svako veće mjesto. Pritom je plus distribucija filma u malim mjestima, a minus ono kako se to odražava na program festivala kao i to što HAVC zbog financiranja brojnih festivala ne može možda omogućiti pojedinima da se i dodatno razvijaju.
– Hiperprodukcija je nusprodukt kapitalizma, nitko na njega ne ostaje imun i svi zapadamo u njegove ralje. Neki to sigurno koriste za svoje sitne interese, a ovi drugi, hvala bogu da su tu, da imaju želje i volje baviti se promocijom filma – kaže.
Nedavno je imala premijeru plesne predstave “Room N°13” u kojoj joj je plesni partner glumac Marko Cindrić. Predstava je produžetak projekta “Room 7”, plesno-dramske predstave koju je osmislila s Andreom Solomun i Emom Janković.
Nepromišljena božica
Predstavu igraju u Zagrebačkom plesnom centru, a za jesen priprema i novi kazališni projekt s redateljicom Vlatkom Vorkapić.
– Riječ je o varijaciji jedne mitološke priče pod nazivom “Titon”. Titon je mladi smrtnik na kojega oko baci Eoja, božica zore koja zamoli Zeusa da podari Titonu vječni život. Uskoro shvaća da želju nije najbolje formulirala pa Titon počinje starjeti, na što Eoja nije računala, i biva osuđena na njega cijelu vječnost.
Iza Judite je i treća sezone hit serije “Počivali u miru”, a četvrtu sezonu neće snimati. Serija se upravo prikazuje na britanskom Channelu 4 pa njen lik novinarke Lucije Car i dalje živi. O novinarskom poslu, dakle, može govoriti tek iz aspekta glumice koja je tu profesiju oživjela u projektu, no o glumačkom poslu iz prve ruke kaže:
– Gluma je dugotrajno sizifovsko guranje kamena uzbrdo. Sjaj glamura tek je kratkotrajni bljesak, tu je da nas i vas malo zavara, ali nismo ni trepnuli, a kamen stvaranja već je u podnožju brda i zove na novi put, na novo traženje, nova odricanja.
s njom na centrifugu