Kisela osmijeha izlazila je publika sa subotnje premijerne izvedbe Gogoljeva Revizora u režiji Slovenca Jerneja Lorencija. Tijekom tri sata predstave Lorenci je zaoštravao: od bajkovitog i neobičnog početka, odličnog ritma, duhovite radnje prvog čina, sve do agresije, morbidnosti, brutalnosti u drugome dijelu. Sjajna je energija kojom zrači Vilim Matula (na slici s Janom Kerekešom) dok kao upravitelj grada prijeti onima koji bi revizoru mogli reći da su nezadovoljni. Inspiracije mu očito ne nedostaje. Lorenci je Revizora postavio kao mračni komad, crnu komediju, kloneći se bilo kakvih aluzija na današnju politiku koja šlagvorte nudi šakom i kapom, ali je upao u zamku jeftinog seksa i umjetnički ničim opravdanog skidanja (Nola, Bezeljak).
Glumačka ekipa predvođena Matulom i Ninom Violić nema slabu kariku. Suca koji je pročitao pet, šest knjiga i zato se naziva slobodoumnim, odlično je odigrao Sreten Mokrović. Filip Nola zabavan je kao veleposjednik dokoličar, s Robertom Ugrinom u tandemu.
Zanimljivi su i scenografija te trenutak kada atletskom stazom postavljenom posred scene trči upravitelj pošte (Miha Bezeljak). Preskače prepone i gleda tko ga gleda. Upravo je na to - ja ne postojim ako me drugi ne primjećuju - Lorenci stavio naglasak. Toliko puta izgovoreno ‘ja’ na pravim je mjestima i u pravoj mjeri, a kao šlag na torti ismijavanja važnosti toga ‘ja’ vlastita je slika na poprsju haljine koju nosi Nina Violić.
Revizor je plodno tlo i za glumice, jer Nina Violić je, od početka do kraja, jaka. Smišljen da provocira je iritantni oralni seks školske nadzornice (Jadranka Đokić) i lažnog revizora Hlestakova (Jan Kerekeš). Na njega se nadovezuje scena u kojoj ga iskarikirano spolno zadovoljava starateljica dobrotvornih ustanova (Doris Šarić Kukuljica), te prenaglašena brutalnost silovanja gospođice Marije Antonovne (Karla Brbić). Očito su upravo te scene trebale prenijeti poruku ‘evo, i to ćemo napraviti da vam se umilimo’, odnosno ‘više nema pravih vrijednosti pa, ne bi li se dodvorili moćnijemu, roditelji će dopustiti da im i kćer siluju’.
No, poruke koje stižu u gledalište sasvim su drukčije. Redatelj je uspio tek poručiti da je u drugom činu ispustio konce koje je tijekom prvog dijela držao u rukama. Dodati tome treba i nespretne i nepotrebne operetne dijelove, te završno pretvaranje glumaca u konje. Služi li to da publici još i slikovito pokažu kakvi su konji na kraju ispali oni sami?!
Je li ovo trebala biti kritika? E to je katastrofa! Svatko ima misljenje, to je jasno, ali je li bas sve za javnost? Svakako da nije! A predstava - tko zna kakva je.