Hrvatski audiovizualni centar objavio je podatke gledanosti u domaćim kinima, iz kojih se može iščitati golemi skok u popularnosti domaćeg filma u odnosu na 2018. godinu. Mnogi su se zato obradovali tome da se publika vraća nacionalnoj produkciji, što je djelomično točno, ali podatke o gledanosti važno je tumačiti i u kontekstu produkcijskih, pa i političkih prilika koje su obilježile našu bližu prošlost.
U 2019. hrvatski su filmovi privukli peterostruko više gledatelja u odnosu na 2018., pri čemu se ne računaju festivalske i druge projekcije koje bi dodatno popravile tu statistiku. Kako se gleda samo prikazivanje u redovnoj kinodistribuciji, na listi nema ni filma “3069” o samoubojstvima branitelja čiji autor Jakov Sedlar kaže da je u vlastitoj distribuciji privukao više od 50 tisuća gledatelja.
S druge strane, treba imati na umu da je 2018. bila izrazito siromašna sa samo sedam distribuiranih domaćih naslova, dok su u 2019. godini čak 22 hrvatska filma ušla u redovnu distribuciju. Uzrok naglom skoku u produkciji, a samim time i u distribuciji, djelomično se može pronaći u skandalu oko smjene Hrvoja Hribara s čela HAVC-a 2017. godine. Dok su se lijevi i desni tukli oko toga kakav film želimo, autorski ili “državni”, a oportunisti čekali da uskoče u svježe upražnjene fotelje, natječaji za financiranje su čekali, a s njima i brojni filmski projekti koji su već bili spremni za snimanje.
Užasni rezultati 2018. godine posljedica su te blokade i opće produkcijske neizvjesnosti koja je prevladana tek dolaskom aktualnog ravnatelja HAVC-a Chrisa Marcicha. Iz zadnjih mjeseci Hribarove vladavine, u kojima su o dugometražnom filmu odlučivali Dalibor Matanić i Dean Šoša, kao podsjetnik na društveni trenutak ostao nam je velikodušno financirani “General”, film čija se premijera očekivala na nacionalnom festivalu u Puli 2018. godine, ali pojavio se tek godinu poslije.
Na valu goleme reklame, karizmatičnog glavnog lika, ali i velikih kontroverzija, “General” Antuna Vrdoljaka izborio se za 74.585 gledatelja, što je izvrstan rezultat, ali ipak daleko od hitova kao što je bio “Kako je počeo rat na mom otoku” Vinka Brešana koji je 1996. godine privukao rekordnih 338 tisuća gledatelja.
Kad bismo gledali sve rezultate hrvatskih filmova od neovisnosti, nijedan film prikazan u 2019. godini ne bi ušao u nacionalni top 10. Ipak, imali smo nekoliko vrlo zanimljivih uspjeha poput Brešanova tezičnog hita “Koja je ovo država?” koji možda nije njegov najjači rad, ali je privukao itekako dobrih 58.265 gledatelja. Kao važni fenomeni ističu se i “Moj dida je pao s Marsa” kao prvi dječji SF u dugo vremena, zatim zombi-komedija “Posljednji Srbin u Hrvatskoj” i potresna dokudrama “Dnevnik Diane Budisavljević” koji su se od premijere u Puli isticali kao opreka Vrdoljakovu filmu. Zombiji Predraga Ličine satiričnom su ruglu izvrgnuli opterećenost političkom svakodnevicom i brojenjem krvnih zrnaca, dok je “Dnevnik Diane Budisavljević” poslužio kao kolektivna katarza i kao takav pomeo pulski festival te ostvario vrlo dobar rezultat u kinima.
Posebna zanimljivost 2019. godine dobra je gledanost čak dvaju filmova snimljenih bez kune državnog novca. Nezavisni “Ufuraj se i pukni” uspjeh je ostvario zahvaljujući renomeu obitelji Kerekeš, a “Ideš? Idem!” Ljube Zdjelarevića računao je na veliku popularnost youtubera i influencera.
Posebno veseli velika stilska i žanrovska raznovrsnost filmova koji su 2019. godine ušli u nacionalni top 10, kao i činjenica da debitanti sve uspješnije privlače publiku. Tome se nadamo i u 2020. godini u kojoj nam dolazi prvi dugometražni film Sonje Tarokić, ali i novi filmovi iskusnih redatelja poput Dalibora Matanića i Ognjena Sviličića, koji baš danas ima premijeru svojeg “Glasa”.
Da sažmemo, na kinoblagajnama stvari napokon počinju izgledati raznovrsnije, unosnije i bolje. Ako se nastavi nesmetano razvijati te uz jače ulaganje u promociju, hrvatski film itekako ima šanse na domaćem terenu.
Ne može se uspoređivati gledanost u kinima danas s gledanošću prije Netflixa, HBO-a, Max TV-a, B-Neta i brzog interneta budući da se danas filmovi puno više gledaju u svojoj fotelji.