ZagrebDox

I kad se čovjek želi ubiti, dosadi razmišljati o smrti

na rubu
Arhiva Zg Dox
03.03.2010.
u 17:08

Smrt ostaje, kako se to lijepo kaže, trajno nadahnuće svjetskim umjetnicima, pa ne čudi da je tema vrlo raširena među filmovima na aktualnom Zagrebdoxu.

Smrt ostaje, kako se to lijepo kaže, trajno nadahnuće svjetskim umjetnicima, pa ne čudi da je tema vrlo raširena među filmovima na aktualnom Zagrebdoxu. Među tri dosta teška, ali zanimljiva filma o smrti prvi se nameće dugometražni „Zvuk insekata – bilješka o mumiji“ Švicarca Petera Liechtija koji je Europska filmska akademija u prosincu proglasila najboljim lanjskim dokumentarcem.

Samoubojstvo glađu

Neobičan film ima dva povezana ishodišta; prvi je pronalazak gotovo mumificiranog leša čovjeka koji je u švicarskoj šumi izvršio samoubojstvo glađu, a drugi je fikcijska pripovijetka u kojoj Japanac Shimade Masahika ispisuje dnevnik čovjeka koji je odlučio skončati život na isti način. Film prati stanje čovjeka iz dana u dan, njegovu agoniju i halucinacije, vizualizirajući ga kadrovima prirode, šume, blata, insekata... koji s vremenom postaju sve apstraktniji i začudniji, baš onako kako bi se očekivalo da se izokreće um u tijelu koje izjeda samoga sebe.


„Čak i kad se čovjek želi ubiti, dosadi razmišljati isključivo o smrti“, jedna je od najupečatljivijih rečenica filma. Teško je reći jesu li posljednje slike i misli pokojnika izgledale baš kao u filmu, jer nezahvalno je povlačiti granicu između artizma i autorske pretencioznosti. Gdjegod je sumnjiv njegov dokumentarizam (dnevnik je ipak lažan), ali nema sumnje da je Liechti napravio vizualno vrlo osebujno djelo.

Skok u vulkan

Slične je atmosfere 26-minutni „Dnevna tama“ Jaya Rosenblatta s poetskim pristupom raznim načinima samoubojstava; od „banalnih“ skokova sa zgrada, trovanja plinom, rezanja vena do romantičarskoga skoka jedne Japanke u vulkan koji je postao kult i pokrenuo pravo sljedbeništvo (dvije tisuće ljudi napravilo je isto u dvije godine, dok prilaz vulkanu nije postao kažnjiv!?). Dodatnu dozu lirike dokumentarcu daje podatak da je film kolažno montiran isključivo od 16-mm filmova pronađenih na smetlištu te riječi naratora, koje su vađene iz oproštajnih pisama samoubojica. Nešto vedriji pogled na smrt pokazuje dokumentaristica Amy Hardie u filmu „Na rubu sna“ čija je teza da čovjek može sanjati vlastitu smrt, ali i da autosugestijom sam sebi može nepotrebno opteretiti život kao što je to učinila ona uvjeravajući sebe da će umrijeti prije nego napuni 48. rođendan.

 

Ključne riječi

Komentara 1

OR
orisis
20:14 03.03.2010.

....skoka jedne Japanke u vulkan koji je postao kult i pokrenuo pravo sljedbeništvo (dvije tisuće ljudi napravilo je isto u dvije godine, dok prilaz vulkanu nije postao kažnjiv!?). ...Dobro..Ako se vech neko zheli ubiti, kaj ga je briga za KAZNU?Chimee se samoubojicu vech mozhe kazniti ?Kako mozhesh samoubojicu zaustaviti time shto chesh mu naplatiti ,kaj ja znam- novchanu kaznu?pa on ne treba novce u paklu !!Samo te chudne Japance neshto takvo mozhe zaustaviti////

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije