Drugoga dana 55. filmskog festivala u Puli, u hrvatskoj je konkurenciji
prikazana drama “Kino Lika“ u režiji Dalibora Matanića.
Utemeljen na istoimenu romanu Damira Karakaša, film uz dosta realizma
ruši mit o zdravom, lijepom i mirnom životu u prirodi, u provinciji,
daleko od gradske vreve.
Istina je da je tu moguće da te, dok radiš u polju, s ruba šume gleda
jelen, no ograničenja neimaštine i sirovost okružja od žitelja tog
prostora gotovo samorazumljivo stvaraju osobe skučenih razmišljanja i
dometa, priprostog ponašanja, siromašnog rječnika i šturog odnošenja
prema bližnjemu.
Oslonjena puno više na ugođaj nego na dinamiku ili naraciju, kolažna
drama uzbudljivo i uznemirujuće komunicira u ključu nadrealističkog
realizma – izoliranost i drugačiji način života u takvom malom selu
katkad uzrokuju da se realna svakodnevica promatraču čini poput
nadrealistički bizarnih događaja – te donosi nekoliko izvrsnih izvedbi.
Krešimir Mikić gotovo svakom novom ulogom ponovno iznenadi kvalitetom,
Ivo Gregurević uobičajeno je izvrstan u za njega netipičnoj ulozi
šutljivca i osamljenika, a filmska debitantica Areta Ćurković (inače
glumica u osječkom kazalištu lutaka) vrijedno je otkriće.
Upravo ona protagonistica je jednog od najhrabrijih prizora hrvatskog
filma, scene one vrste koju kad vidimo u nekom stranom filmu pomislimo:
tako nešto se kod nas ne može napraviti. Večeras je na programu
humorna drama “Nije kraj“ Vinka Brešana, jedini od natjecateljskih
filmova koji je već igrao u redovitom kino repertoaru. (J.H.)
KRITIKA Matanićevo “Kino Lika“
I kod nas se to može napraviti
