Jedan od najvećih, ako ne i najveći uspjeh nedavno završenih Dana hrvatskog filma kratki je film "Balavica" Igora Mirkovića u produkciji Studija DIM, koji je dobio Nagradu Krsto Papić za najbolju režiju te nagradu za najbolju kameru koja je pripala direktoru fotografije Radislavu Jovanovu Gonzu. Nagrađen je i montažer Mirkovićeva filma Tomislav Pavlić, ali za projekt "Teleport Zovko" pa je ekipa DIM-a ovih dana zasluženo slavila.
Priča o odrastanju
Efektno snimljen iz ruke, Mirkovićev sedamnaestominutni film s radnjom nostalgično smještenom u osamdesete producenti su dobro opisali kao "susret Toma Sawyera i Alise u zemlji čuda koji hodaju po rubu i rade sve što se ne smije". Glavna junakinja (Đana Gudelj) provodi ljeto kod bake dok se njezini roditelji rastaju, zaljubljena u nešto starijeg Zaneta (Marko Boljat). Njegova je, pak, pozornost usmjerena prema starijim djevojkama koje s njim spremno dijele svoje novostečene seksualne vještine, što Đanu ispunjava dubokom ljubomorom. Ulijepljeni od vrućeg gradskog ljeta, četvero klinaca na krovu bakina nebodera grade vlastiti svijet s malim intrigama, fascinacijama i izdajama, prvi put poklanjajući i lomeći svoja srca.
Šteta je što u Hrvatskoj još ne postoji ozbiljnija distribucija kratkometražnih i srednjometražnih filmova jer Mirkovićeva suptilna humorna priča o odrastanju smještena na krov oronule splitske zgradurine jedno je od njegovih dosad najboljih ostvarenja, a najugodnije filma iznenađenje izvrsna je mlada glumica Đana Gudelj, kći Hajdukove legende Ivana Gudelja.
Moćan dječji dišpet
Mlada Đana savršeno je prirodna dok koketira s Gonzovom kamerom, uvlačeći nas u trenutak u kojem se neopterećeno djetinjstvo prvi put sudara s romantičnim i seksualnim buđenjem te vršnjačkim podjelama. I dok je njezina starija sestra Ivana, koja studira na Akademiji u Osijeku, već poznata mlada kazališna glumica, jedanaestogodišnja Đana svojim nas je filmskim debijem uvjerila da i te kako ima budućnost u filmskom svijetu, apsolutno dominirajući svakim kadrom u kojem se pojavljuje. Njezino nevino, lijepo lice pomiješano s dječjim dišpetom i sjajnom glumom izvrstan su materijal za razvoj potencijalno vrhunske filmske glumice.
Solidne su i izvedbe drugih, nešto starijih članova splitskoga Gradskog kazališta mladih i lokalnog kazališta PlayDrama koje je Mirković angažirao u "Balavici".
Uz kontinuirani poticaj, ti bi mladi glumci mogli za nekoliko godina izgraditi novu splitsku glumačku scenu. A nadamo se da bi mogli i biti dijelom nešto jače regionalne filmske produkcije, koja bi morala malo decentralizirati svijet domaćeg filma. Posebna pohvala ide i kostimografima te scenografima, koji su uvjerljivo rekreirali vrijeme u kojem su brige ipak djelovale nešto manje nego danas.
