"Godzilla minus jedan", najnoviji uradak o nemilosrdnom čudovištu, donosi baš sve što film ovakve vrste treba imati. I da, ovaj Godzilla nema veze s hollywoodskim blockbusterskim "Godzillama" kojima ipak, a to se i jasno vidi s "Godzillom minus jedan", nedostaje štih tzv. kaiju filmova. O veličini i atraktivnosti ovoga filma dovoljno govori i činjenica da je na posljednjoj dodjeli Oscara dobio zlatni kipić za specijalne efekte, i to u nimalo slaboj konkurenciji u kojoj su se našli i "Napoleon" sa svojim monumentalnim masovnim scenama bitki, ali i fantastična "Nemoguća misija".
Iako je "Godzilla" Takashija Yamazakija već igrao u našim kinima, nije za baciti ni gledanje u mirnijoj kućnoj atmosferi, posebice jer dolazi kao osvježenje s Netflixa koji tu i tamo bljesne s ponudom dragulja kao što je ovaj. Godzilla definitivno pripada Japanu. Hollywoodski filmovi mogu biti primamljivi, vizualno dojmljivi, mogu se začiniti dodavanjem drugog titana kao što je King Kong, ali, gledajući baš ovaj komad, nije teško zaključiti koliko je u njemu više naboja, emocija, a posebno emocija straha koje donosi biće koje je hodajuća personifikacija za najstrašniju stvar koju su Japanci doživjeli – atomsku bombu.
Osim toga, ovdje je neodoljiv i retro stil i općenita atmosfera koja podsjeća na stare filmove. S jedne strane imamo supermoderne, iznimno realne specijalne efekte u kojima scene masovnih uništenja, pa čak i "gluma" samog Godzille ne izgledaju kao da se previše uplela CGI tehnologija, a s druge strane imamo posve starinsku, tradicionalnu glumu koja je jedna od najzaslužnijih elemenata zašto je "Godzilla minus jedan" toliko emotivno nabijeniji. Primjerice, s jedne strane tu je scena razaranja grada koja je zaista posljednji krik tehnologije, a s druge strane u drugoj su sceni prikazani vrišteći novinari koji izvještavaju o Godzilli, a koji na prvu izgledaju kao da su zalutali u film. Međutim, nakon tog prvog zavaravajućeg dojma, odnosno pomisli, jasno je da je to "preglumljavanje" koje nije izoliran slučaj u spomenutoj sceni, tu više kao neki hommage filmskoj tradiciji i prvim, starim "Godzillama" koji su snimljeni desetljećima prije digitalnog doba, a koju su tako čvrsto i utemeljili ovaj subžanr. Savršen je tu balans između starog i novog, tradicionalnog i modernog, pa je gledajući film zanimljivo obraćati pozornost malo na jedno, malo na drugo, a da sve zajedno funkcionira kao savršeno osmišljen paket.
Radnja ovoga "Godzille" smještena je u poslijeratni Japan. U teškim vremenima, razaranju, gubicima i boli doma se s ratišta vratio Koichi Shikishima. I kao da mu nije dovoljno što je bio na ratištu i što se mora nositi s PTSP-om i što mora gledati kako mu sunarodnjaci i dalje pate, posebno breme teškoće daje mu i činjenica da je imao priliku ubiti Godzillu, u službi pilota kamikaze, ali u ključnom trenutku se jednostavno "zblesirao". Ukopan, stao je i nije bio u stanju "oplesti" po okidaču i uništiti čudovište. Umjesto toga, čudovište je pobilo gotovo sve njegove kolege, ali je nakon toga otišlo i do grada gdje je učinilo što je učinilo – nemilosrdno ga poharalo. U svojoj muci i očito nemogućnosti da si oprosti taj propust, upoznaje Noriko, mladu ženu koja je na sebe uzela brigu za siroče Akiko.
Njih troje polako i tiho počinju graditi svoj dom. No naravno, priča poput te suptilne romanse ili scene u kojima se Koichi nalazi s bivšim vojnicima i inženjerima (koji će odigrati važnu ulogu u borbi protiv čudovišta) tu su tek kao zatišje pred buru. Te scene i dodatne priče su jako decentne. Ne kradu show akciji koja se željno iščekuje, a opet nisu ni monotone ili patetične da pojeftine uradak. Prava radnja dolazi kada se Godzilla opet pojavi, a kada spomenuta družina skuje plan kako da ga uništi. Posljednja borba i prikazi Godzilline razorne moći zaista su sjajni. Napeti, dinamični i po svemu dojmljivi. A osjećaj olakšanja, mira i onoga "napokon" kod svih ljudi nakon što su Koichi i drugi hrabri muškarci uništili čudovište (jedva!), zbilja su dobro preneseni i na gledatelje.
Ipak, film završava sugestijom da možda ipak nije sve kako se čini i da ćemo još štošta moći vidjeti iz ove 70-godišnje franšize.