Još do prije koji dan posjetitelji zagrebačke Galerije Karas mogli su vidjeti nov ciklus slikara Jurice Pušenjaka sastavljen od 28 portreta ljudi za koje smatra da su svojim radom i djelovanjem stekli važnu ili manje važnu slavu, odakle i izvlači naziv "Fame". Riječ je o globalnim akterima i vodećim figurama moći, čiji utjecaj promišlja odlukom slika li njihove portrete ispravno ili naopako. Svaki portret tako postaje samostalni statement o liku i djelu osobe koja je na njemu prikazana. Među portretima su politički lideri, multimilijarderi, financijski magnati, direktori megakorporacija, vlasnici svjetskih medijskih koncerna, ali i aktivisti, komičari, hakeri, zviždači, ufolozi, psihonauti i showbiz lica. Oni su, kaže Pušenjak, na različite načine, kreatori službenog ili alternativnog znanja o današnjem svijetu. Među pozitivcima su tako Assange, Snowden i Manning, dok naopačke vise Barack Obama, Donald Trump, Greta Thunberg... Zanimljiv koncept sve zanimljivijeg umjetnika.
Negativce ste ovjesili naopačke, kao što se nekada kažnjenike vješalo na trgovima.
Tu ideju dobio sam inspiriran filmom "Okupacija u 26 slika" Lordana Zafranovića. U jednoj upečatljivoj sceni, lik kojeg utjelovljuje Frano Lasić, dubrovački gospar i partizan, nakon bijega s fašističkog bala vraća se u kadar i u znak prosvjeda okreće fotografiju Mussolinija naopako. Gotovo zanemariv čin bunta, a istovremeno simbolički moćan i subverzivan. To je jedino što je mogao poduzeti u tom trenutku, no taj mali čin nosi golemu poruku. Navodni, stvarni povijesni događaj okretanja Mussolinijeve slike označio je kasniju sudbinu talijanskog diktatora, čije je tijelo nakon smrti također visjelo naopako. Jezivo! Ono što je možda najvažnije u svemu tome jest ljudska potreba da se, čak i u najtežim okolnostima okupacije, izrazi neslaganje i prkos – pa makar to bilo samo jedno okretanje slike. Okretanje slike moćnika naglavačke kao kritički stav – činila mi se savršenom za vizualno izražavanje koncepta ove izložbe.
Tko su i zašto vaši negativci? Zanimljivo je da je među njima i Greta Thunberg?
Negativce vidim kao one koji guše razvoj svijesti čovječanstva i pritom koriste svoj utjecaj kako bi povećali vlastitu moć i privilegije. To su pohlepni akteri svjetske scene koji ne biraju sredstva kada je u pitanju zaštita svojeg interesnog kruga. Kada razmišljam o čovječanstvu, kolektivnoj svijesti o kojoj je govorio Carl Jung, čini mi se kako nismo dogurali dalje od vrtićke djece koja se tuku oko toga tko će zauzeti klackalicu u parku. Evo slikovitog primjera – američki dječak ukrade igračku Rusima, a kad Rusi odgovore udarcem, on se ide tužakati Europljaninu, koji, ulogom "bejbisitera", nije ništa pametniji od ostalih, samo malo stariji. Umjesto da se pomire, igrajući se zajedno i dijeleći, oni si otimaju igračke i prijete jedni drugima. Problem je u tome što su igračke današnjih moćnika nuklearno naoružanje, a igrališta i parkovi teritorij koji treba zauzeti pod svaku cijenu. Greta Thunberg pak našla se u ovom kontekstu kao simbol kontradikcija modernog aktivizma. Ukratko, smatram je velikim hipokritom.
Gaddafi je pak završio među pozitivcima.
Gaddafi je među pozitivcima ove izložbe jer se smatrao ikonom otpora protiv američkog kolonijalizma i zapadnog imperijalizma, što ga je učinilo simbolom borbe za nezavisnost, posebno u afričkom kontekstu. Pod Gaddafijevom vlašću, Libija je bila poznata po snažnoj socijalnoj politici. Po tome što je omogućio besplatno školovanje svima od osnovne škole do fakulteta. Također, zdravstvena zaštita bila je besplatna, a Gaddafi je omogućio liječenje svojih građana i u inozemstvu, ako to nije bilo moguće u Libiji. Prema onome što tvrde neki Libijci, za vrijeme Gaddafija nitko u Libiji nije bio beskućnik. Gaddafi je ovdje kao simbol borbe protiv neokolonijalizma.
I u ranijim radovima bavili ste se društveno-političkim narativima, herojima NOB-a... Odakle ta potreba?
Još kao student na Akademiji likovnih umjetnosti bio sam fasciniran partizanskim pokretom otpora. Hrabrim ljudima, većinom seljacima koji su se oduprli mnogo nadmoćnijem neprijatelju te se borili za slobodu. S vremenom, ta se potreba kod mene produbljuje te ono što u kontekstu ove izložbe čitamo kao društveno-politički narativ nadilazi u ono što bih nazvao arhetipskim. To je narativ prisutan od pamtivijeka. Nalazimo ga u Svetim spisima, legendama, bajkama, pa sve do moderne pop-kulture, kao što su stripovi, westerni i znanstvena fantastika. To je narativ koji dualistički nazivamo borbom dobra i zla. Izgleda da potreba za definiranjem i suprotstavljanjem tih pojmova ostaje nepromijenjena do danas. Smatram kako ovakvi narativi mogu biti korisni jer potiču na promišljanje i djelovanje u sadašnjosti.
Gdje je danas vaš velebni rad "Heroji" sastavljen od 1320 portreta heroja NOB-a?
Spomenik herojima NOB-a u vlasništvu je mojeg prijatelja, kolekcionara Tonija Politea. Politeo je otkupio cijelu instalaciju odmah nakon završetka izložbe u Galeriji Bačva, HDLU-a. Spomenik trenutačno stoji razmontiran i pospremljen u jednom skladištu i čeka svoje novo podizanje.
Vi ste 1996. godište, neki bi rekli premladi za tematiku NOB-a. Kako ste došli na ideju da se bavite time, spominjali ste i duh fašizma koji se opet kovitla nad Europom?
Samo bih spomenuo citat Winstona Churchilla, iako nema jasnih dokaza da je zaista izgovorio ili napisao ovu izjavu. Citat u slobodnom prijevodu glasi: "Fašisti budućnosti nazivat će sebe antifašistima." Bez obzira na moje godište, pitanje slobode mišljenja i govora jednako je važno kao i prije 100 godina. Ako ne i važnije!
Kako jedna mlada osoba poput vas vidi političko stanje u Hrvatskoj?
Stanje hrvatske politike ne vidim blistavo. Korupcija i političke afere postale su naša svakodnevica, s čak četrnaest ministara koji su pod pritiskom podnijeli ostavke ili završili uhićeni. Jedina konstanta mog političkog povjerenja od kada imam pravo glasa ostaje predsjednik Zoran Milanović. Sadašnji, a uvjeren sam i budući predsjednik. Smatram ga najsvjetlijom točkom politike u Hrvatskoj. Portret Predsjednika na ovoj izložbi moj je način da mu zahvalim.
Bavite li se mišlju da se odselite?
Ostajem ovdje. Odselio bih se jedino u Zagorje ili nekamo u Dalmaciju. Volim te krajolike. Osim toga, od 2025. kreće mi status slobodnog umjetnika te sam obvezan na to da ne izbivam iz Hrvatske dulje od šest mjeseci.
Živite li od svoje umjetnosti?
Živim tako da od svoje umjetnosti imam dovoljno novca da produciram još umjetnosti uz luksuz da si mogu priuštiti istraživanje onih stvari koje me zanimaju. Ozbiljno je pitanje egzistencije u tom pogledu. Nedavno sam se zaljubio nakon dugo vremena, to me motivira da nastavim raditi i dalje. Ona to iznimno cijeni.
Na čemu novome radite?
Neki sam dan dobio taj privilegij i posao da radim kao art director na jednom projektu u gaming industriji. Iznimno sam sretan radi toga jer sam odmalena imao strast prema videoigricama. Imam neke ideje kako visoku umjetnost i visoke koncepte provesti u taj medij. Osim toga radim na novom ciklusu slika koje ću, nadam se, izložiti na nekoj samostalnoj izložbi 2025. godine.
