Zbog dva velika jazz-festivala u Zagrebu, pa zatim i u Rovinju i Puli, organizator Dražen Kokanović nakon Boška Petrovića postao je najvažniji domaći promotor jazza. Cijela je kulturna sredina posredovanjem tih festivala imala mogućnost uživo vidjeti megazvijezde jazza i neke od titana svjetske umjetnosti 20. i 21. stoljeća. Ovogodišnji Zagreb Jazz Festival, usprkos situaciji s koronom, održat će se od 24. do 26. studenog u kinodvorani SC-a, kao jedini domaći festival s inozemnim imenima najjače kategorije.
Mnoge najviše zanima odgovor na pitanje kako organizirati svjetski jazz-festival u vrijeme korone?
S obzirom na to da poznam “boga i vraga” u svijetu jazza, nekako sam uspio. Nije bilo lako, ali festival ipak ide. Posrećilo nam se i s dvoranom kina SC, koja ima 1100 sjedećih mjesta, a mi ćemo primiti samo 277 posjetitelja poštujući sve epidemiološke mjere. U Zagrebu najurednije funkcioniraju kazališta, održavaju se koncerti u Lisinskom, kulturni život ide, a i mora ići. Naravno da je broj programa i posjetitelja bitno smanjen, ali život ipak teče. Nije valjda baš neki problem nositi masku dva sata, pritom uz propisanu udaljenost između posjetitelja, da bi mogli uživati u vrhunskoj umjetnosti.
Tko sve nastupa na ovogodišnjem Zagreb Jazz Festivalu?
I ove godine kao i proteklih uspjeli smo u Zagreb dovesti vrhunske jazz-glazbenike sa sjajnim karijerama. Festival 24. studenoga otvara Dan Tepfer s trijem, pijanist poznat ne samo u svijetu jazza već i u svijetu klasične glazbe. Ugledni New York Magazine proglasio je njegovo sviranje elegantnim, promišljenim i uzbudljivim. Dobitnik je mnogobrojnih priznanja, najbolji je novi umjetnik u Jazz Timesu, zvijezda u usponu u Downbeatu, osvojio je prvu nagradu na natjecanju Američkog udruženja pijanista. Zgodno je spomenuti da je Dan Tepfer svjetsku slavu stekao kao klasični pijanist nakon objavljivanja albuma “Goldberg Variations / Variations” 2011., a poslije je postao i slavni jazz-pijanist. Večer kasnije 25. studenog nastupa Seamus Blake s kvartetom, newyorški saksofonist i skladatelj, prepoznat kao jedan od najboljih izvođača suvremenog jazza. Njegova glazba poznata je po sofisticiranosti i odvažnim improvizacijama. Veliki gitarist John Scofield nazvao ga je izvanrednim, “totalnim saksofonistom”. Na međunarodnom natjecanju jazz saksofonista “Thelonious Monk” osvojio je prvo mjesto. Nastupao je s mnogobrojnim velikanima jazza, između ostalih, i s Herbijem Hancockom i Wayneom Shorterom. Kao voditelj sastava snimio je šesnaest albuma, a kao suradnik više od sedamdeset. Festival 26. studenoga zatvara Antonio Farao s trijem, jedan je od nacjenjenijih pijanista na međunarodnoj sceni. Zahvaljujući besprijekornoj tehničkoj vještini, neobuzdanoj kreativnosti i očaravajućoj vitalnosti te izvanrednim osjećajem za ritam, razvio je jedinstveni stil. Dobitnik je mnogobrojnih priznanja i nagrada. Kao vođa sastava snimio je petnaestak albuma. Nastupao je s najvećim jazzistima današnjice, Leeom Konitzom, Christianom McBrideom, Joe Lovanom, Jack DeJohnetom i mnogim drugima. O kakvom se pijanistu radi, govori i poziv da se pridruži UNESCO All Star Global koncertu u Parizu i Sankt Peterburgu na proslavi Međunarodnog dana jazza, zajedno s Wayneom Shorterom, Kurtom Ellingom, Branfordom Marsalisom i Marcusom Millerom.
Iduća bitna stavka vjerojatno je ova: tko su sponzori i kako platiti renomirana inozemna imena?
Ne postoji ozbiljan jazz festival koji je samoodrživ, sve svjetske jazz festivale, u koje spada i Zagreb Jazz Festival, sponzoriraju gradovi u kojima se održavaju ili veliki sponzori i medijski pokrovitelji koji šire glas o vrhunskim jazz-umjetnicima koje dovodimo u Zagreb, Pulu i Rovinj. Ove godine to je Večernji list.
Godinama ste u Hrvatsku dovodili najvažnija svjetska imena jazza. Postoji legenda da ne volite letjeti avionom, pa ste ih dovodili ovamo umjesto da idete po svijetu?
U avionu se stvarno osjećam krajnje loše, letim baš kada moram i to je bio jedan od razloga zašto sam počeo organizirati jazz-festivale u Hrvatskoj. A usput, jazz obožavam. Najvažniji razlog je ipak to što svaki ozbiljan grad u Europi ima jazz-festival, pa sam u Zagrebu 2005. pokrenuo Zagreb Jazz Festival i Jazzarellu, a poslije i jazz-festivale u Rovinju i Puli. Jazz-koncerti su nešto posebno, nikada ne znaš što te čeka, što ćeš slušati i u tome je čarolija koncerata, zato se moraju organizirati ozbiljni jazz festivali. Naravno da na početku nije bilo lako. Najveća svjetska jazz-imena, a samo takva sam dovodio, neće nastupati baš na svakom festivalu na koji ih zovu bez obzira na to što su organizatori spremni platiti visoke honorare. Imao sam strašnu preporuku najvećeg europskog jazz-promotera, mog prijatelja Olivera Belopete, koji uspješno, već 39 godina organizira Skopje Jazz Festival, da sam ozbiljan jazz-igrač. Da upotrijebim danas vrlo popularnu uzrečicu, “to je bilo ključno”. Naravno, moraš biti izvrstan u svakom dijelu organizacije festivala, mora sve štimati, inače neće doći. Mi smo se proslavili već nakon prvog festivala 2005. na kojem su nastupali Ron Carter, Archie Shepp, Jack DeJohnete, i krenula je priča među jazzerima da je u Zagrebu izvrsno, a ostalo je povijest. Do sada sam organizirao 25 jazz-festivala u Zagrebu, Rovinju i Puli s više od 150 izvrsnih koncerata pa danas nema jazzera na svijetu koji nije čuo za Zagreb, Rovinj i Pulu ili ne želi doći kada ih zovemo u Hrvatsku.
Znam da imate podosta sjećanja, ali kojih se imena sjećate kao najposebnijih?
Kako da kažem, volim svakog jazzera i jazzericu koje sam doveo u Hrvatsku. Ne radi se tu samo o koncertima već je i pravo bogatstvo upoznati sve te velike umjetnike. Mi ih uvijek dovodimo najmanje jedan dan prije koncerata i pokazujemo im znamenitosti Zagreba, Rovinja i Pule, predstavljamo im našu kulturu, hranu, a i vino (smijeh). Na tim večerama svašta se nauči, puno toga što ne piše u knjigama o jazzu, čuje se gomila anegdota i pikanterija iz njihovih karijera. Prava uživancija. Tri koncerta stvarno su bila posebna: Ornette Coleman, Wayne Shorter i Sonny Rollins. To ti je kao da si doveo u Zagreb Beatlese, Stonese i Doorse. Kako da kažem, radi se o najvećim umjetnicima ne samo u povijesti jazza već i o najvećim umjetnicima cjelokupne kulture 20. stoljeća. Nekako kao da se susretneš s bogovima.
