Jugoslavija je već odavno mrtva, ali nije pokopana, pa zaudara, tvrdi u dokumentarnom filmu Željka Mirkovića “Dugo putovanje kroz istoriju, historiju i povijest” Miljenko Jergović, uz Marka Vidojkovića domaćin filma. Dvojica pisaca, Hrvat i Srbin, putuju autocestom Bratstva i jedinstva i demistificiraju prešućenu povijest Balkana. Put započinje tamo gdje je jugoslavenska budućnost zapravo i ubijena, u Bleiburgu, a završava na makedonsko-grčkoj granici. Što južnije ne mora uvijek biti i što tužnije.
Glavni likovi do iznemoglosti mijenjaju kratke majice, razgovaraju s jednim (sada već bivšim) šefom države i s jednim bivšim šefom diplomacije, sa starim i mladim povjesničarom, ali njihovi su susreti na putu dugom petnaestak dana, a zapravo sedamdeset godina, strogo kontrolirani, bez slučajnih susreta i improvizacije. Kako u jednosatnom dokumentarcu progovoriti o Bleiburgu i Jasenovcu, Vukovaru i distriktu Brčko, stratištima i povijesnim mitovima, nacionalizmu i istini? Kako pomiriti nepomirljivo, usporediti neusporedivo?
Na ovim prostorima uspijevaju samo crkve i benzinske crpke, ciničan je Jergović koji vrlo oštro polemizira s Vukom Draškovićem, kao što razbarušeni Vidojković proziva letargičnog Stjepana Mesića za njegov udio u rušenju Jugoslavije. No, Mesić nije zlopamtilo pa srdačno maše piscima koji s Titova Pantovčaka u starom, crvenom yugiću odlaze put Gevgelije. I uopće nisu jugonostalgični, kako bi netko pomislio, nego su puni sućuti, ali i sarkazma. I nikako ne vjeruju da postoje tri povijesti i tri istine i upravo zato krstare starom cestom koja bi danas trebala spajati nespojivo.
,,I uopće nisu jugonostalgičari\" piše novinar.Ne Jergović nije jugonostalgiča,on živi kao Jugosloven.Na onim glupim novinama koje se zovu JL ni kritiku ne smiješ uputiti.Isto kao u Jugoslaviji.