Plesna izvrsnost u kojoj smo upoznali i neke nove, buduće zvijezde zagrebačkog Baleta, to je najkraći opis nove predstave HNK Zagreb, posvećene Stravinskom u kojem je publika vidjela „Žar-pticu“ u koreografiji Maše Kolar i vizualno dojmljivog „Petrušku“ u koreografiji Edwarda Cluga.
U „Žar-ptici“ Maša Kolar polazi od čarolije naslovnog lika i utjelovljuje je od tijela dvoje plesača. Kada su oni Takuya Sumitomo i Rieka Suzuki Sumitomo plesna čarolija je zajamčena, ali ovog puta ih je uspio zasjeniti mladi Yuho Yoshioka u ulozi princa. Iz tog, zapravo vrlo kratkog baleta, u sjećanju ostaju i odlični kostimi Petre Pavičić (ona je ujedno i scenografkinja), a koji su svojevrsni homage najpoznatijoj Žar-ptici s naših prostora, onoj s legendarnog plakata velikog likovnog umjetnika Borisa Bućana.
Ipak mnogo je baletno i vizulno atraktivniji bio „Petruška“ Edwarda Cluga, koji je doslovno tijelima plesača oživio lutke, te stvorio vizual po kojem ćemo pamtiti noć Stravinskog zagrebačkog Baleta, čemu su svakako pridonjeli i sjajni kostimi Lea Kulaša. Plesno su se istaknuli Mattia Baccon kao Petruška i Iva Vitić Gameiro kao balerina, dok Takuya Sumitomo i nije imao prezahtjevnu koreografiju u ulozi Šarlatana, tj. gospodara lutaka.
Bajkovitom ozračju oba dijela plesne večeri svakako je doprinio orkestr HNK Zagreb, na čelu s maestrom Valentinom Egelom. Oni su publici iznova ukazali na genijalnost Stravinskog, ali i kod onih koji su pažljivije slušali osvijestili koliko je taj skladatelj promijenio glazbu 20. stoljeća.
Na kraju, uz sve moćniji baletni ansambl koji raste u Zagrebu, raste i želja za novim, velikim bijelim baletom, jer klasika je uvijek bila (i ostala) temelj iz kojeg raste i neoklasika i moderni balet, a te nam klasike, čak i pred sezonu koju će obilježiti "Orašar", sve više nedostaje.
