Prošlog je vikenda u cijelom svijetu održan tradicionalni Dan prodavaonice ploča “Record Store Day”, koji podupire nezavisne trgovine pločama, a ne velike prodajne lance. Cijela svjetska diskografska industrija uoči tog datuma ubaci se u petu brzinu, a posebna su poslastica svim zainteresiranima posebno objavljena diskofilska vinilna izdanja baš za tu priliku. Svake godine većina diskografskih kuća u prodaju pusti ograničene naklade vinilnih izdanja premijernih imena, u rasponu od pet do petnaestak tisuća komada za cijeli svijet, koja se mogu kupiti samo taj dan u “hi-fi dućanima snova”.
Doduše, mogu se kupiti i nakon tog datuma, ali najčešće se rasprodaju, pa mnogim diskofilima, pogotovo u SAD-u ili Velikoj Britaniji, dan počinje ranim ritualnim odlaskom pred trgovine, a često i noć prije kad se formiraju prvi redovi.
Zanimljivih naslova ima dovoljno, ali mali je broj primjeraka distribuiranih po svijetu, a kad se rasprodaju, dosežu vrtoglave cijene po internetskim trgovinama. Dakako, ima i preprodavača koji ciljano pokupuju što više toga i kasnije prodaju po peterostruko višim cijenama. Baš zbog toga na Record Store Dayu vinili se prodaju isključivo u trgovinama, ne možete ih naći u CD formatu niti slušati na streaming servisima, nego morate “stati u red”.
Tijekom godina objavljeno je itekako mnogo vrijednih izdanja koja su postala ozbiljni kolekcionarski rariteti, a stalni porast prodaje ploča u svijetu samo ide na ruku ovakvim događanjima jer se broj kupaca povećava, a naklade ostaju iste, tj. ograničene.
Neki naslovi već su poznati, ali se za Dan prodavaonice ploča prvi put objavljuju na vinilima, a neki su prava poslastica te se pojavljuju prvi put uopće. Do koje mjere izdanja u povodu Record Store Daya mogu biti povijesno važna, preklani je pokazao vinil na kojem je prvi put objavljena izvorna, akustična verzija remek-djela Boba Dylana iz 1974., albuma “Blood on the Tracks”. Nakon snimanja Dylan ga je prepravio, promijenio tekstove pjesama, presnimio s bendom u tonskom studiju i objavio, dok je njegova ogoljela, razotkrivajuća akustična verzija postala ne samo jedan od najvažnijih neobjavljenih albuma u povijesti rocka nego i djelo koje svojom snagom debelo nadilazi objavljeni i “frizirani” Dylanov album.
Dobar ovogodišnji primjer je Elton John, kojem je nakon 53 godine napokon objavljen debitantski album “Regimental Sgt. Zippo”, sniman krajem 1967. i u prvoj polovici 1968. Prvi službeni album Eltona Johna “Empty Sky” objavljen je u Velikoj Britaniji 1969., u Americi godinu poslije, pa se ovim izdanjem početak njegove autorske karijere pomiče za godinu dana unatrag.
Još je zanimljivije da je već tada na djelu bila suradnja između Eltona Johna i tekstopisca Bernieja Taupina s kojim je napisao najvažnije pjesme tijekom idućih pedesetak godina karijere, a upravo prije početka snimanja pjesama za “Regimental Sgt. Zippo” Elton John potpisao je i ugovor za zaštitu autorskih prava te je bio pred potpisom diskografskog ugovora.
No mijenja li i u kojoj mjeri vinil “Regimental Sgt. Zippo” vizuru koju smo imali o Eltonu Johnu do sada? Ne previše, ali sasvim dovoljno budući da je riječ o ploči na kojoj je jasna njegova fascinacija Beatlesima, na što navodi i riječ Sgt. (narednik) u naslovu albuma, pola godine nakon što su Beatlesi 1967. objavili prijelomni “Sgt. Pepper”, kao i šarena psihodelična omotnica kakva bi bila moderna 1967. Pjesme poput naslovne i završne “Watching The Planes Go By” očiti su i dug naklon Beatlesima, ali se skladateljsko umijeće Eltona Johna već tada opire izravnom plagiranju te on na svoj način koristi neizbježne utjecaje.
No s druge strane, Elton John već tada posjeduje svoj prepoznatljivi (kant)autorski rukopis, a pogotovo sjajan glas, prisutan i na “Empty Sky” godinu poslije, pa se slušajući “Regimental Sgt. Zippo” ne možete oteti dojmu koliko je i on sam, poput Beatlesa, utjecao na brojne kasnije brit-pop generacije pjevača i bendova, od Robbieja Williamsa nadalje. Tri pjesme lani su bile objavljene na Johnovu box setu rariteta “Jewel Box”, a osam ih je u sklopu istog izdanja bilo objavljeno u demo verzijama. No na albumu “Regimental Sgt. Zippo” možete ih čuti potpuno dovršene, s pratećim sastavom i orkestracijama, a prvi put je objavljena i pjesma “You’ll Be Sorry To See Me Go”. Upravo je za nju neshvatljivo da nije objavljena odmah krajem šezdesetih ili na “Jewel Boxu”, jer riječ je o izrazito melodičnoj pop-pjesmi i sigurnom hitu kakve je Elton John kasnije redovito potpisivao.
Nakon što je ovaj materijal dovršen, menadžer je preporučio izdavaču da još malo “pritisne” Eltona Johna i Bernieja Taupina i iz njih “iscijedi” još materijala, pa su ove pjesme stavljene na stranu, a dvojac je krenuo sa snimanjem albuma “Empty Sky”. No nakon 53 godine Elton John – i sam veliki diskofil i vlasnik ozbiljne kolekcije vinila – napokon je doživio da mu nakon milijuna prodanih ploča objave i “pravi” debitantski album.
