Kako se danas rade predstave za djecu? Što današnjim generacijama mališana znači seoska zadruga? Jesu li uopće ikada vidjeli mlin kojeg pokreće potok?
Na ta i mnoga slična pitanja treba odgovoriti redatelj koji na scenu nekog dječjeg kazališta postavlja predstavu "Družba Pere Kvržice" po istoimenom romanu Mate Lovraka, a slične se dileme mogu redati oko mnogih dječjih priča koje djeci "rođenoj" s mobitelom i kompjutorskim mišem u ruci, tj. djeci digitalnog doba, zvuče kao da su priče iz nekih drugih svjetova. Upravo je te dileme sjajno riješio Oliver Frljić, kada je kao svoju prvu predstavu u Kazalištu Žar ptica, sada već davne 2011. godine, režirao (i adaptirao) "Družbu Pere Kvržice".
Svjesan svih zamki ovog naslova on je ključnu ulogu dodjelio samom mlinu, zapuštenom mlinu kojeg popravljju maleni zadrugari. Tako je mlin postao lik koji djecu u gledalištu vodi kroz priču, koja samim tim postaje mnogo jasnija, ali i dalje velika pouka o prijateljstvu i zajedništvu. Frljić je tako stvorio, uz maksimalni angažman cijele autorske ekipe, ali i svih glumca, hit predstavu Žar pticem koja u tom popularnom kazalištu živi i danas kao rado gledani klasik.
Štoviše, u ponedjeljak, 3. veljače, u 11.45 sati, na rasporedu je svečana, 300. izvedba ove predstave. U glavnoj ulozi je Zoran Pribičević, dok njegovu družbu u gotovo nepromijenjenoj postavi igraju: Ante Krstulović, Andrej Dojkić, Tomislav Krstanović, Sven Madžarević, Bruno Kontrec, Drago Utješanović, Berislav Tomičić, te Gorana Marin, dok je Amanda Prenkaj zamijenila Nataliju Đorđević.
Scenografiju su napravili Leo Vukelić i Iva Matija Bitanga, a kostimografiju Sandra Dekanić. Tijekom postavljanja predstave, o svojoj dramatizaciji Lovraka, Frljić je rekao:
- Iz današnje perspektive, egzotični svijet romana "Družba Pere Kvržice" aktualan je jer govori o vrijednostima o kojima najmlađi naraštaj danas gotovo ništa ne zna. Nasuprot svijetu odraslih u kojem vladaju nesloga, pohlepa i uski osobni interesi, Pero i družba se stavljaju u službu općeg dobra. Oni, bez ikakve naknade, popravljaju stari zapušteni mlin. Njihov pothvat postaje jedna vrsta utopijskog projekta, ogledni uzorak jednog boljeg, nesebičnijeg svijeta. Oni rade ono što odrasli nisu sposobni napraviti.
Čudesna energija Pere Kvržice i njegove družbe i danas jednako pršti sa scene i oduševljava nove generacije djece, kojima je ovakvo, drugačije Frljićevo čitanje klasične lektire - blisko i zabavno. O tome svjedoči i jedan zapanjujući broj. Naime, u ovih četrnaest godina igranja predstave vidjelo ju je oko 60 tisuća malih gledatelja.
Dotičnik se ne osjeća hrvatskim režiserom i ne mari za Hrvatsku. Ali zato nema ništa protiv unosnih ugovora ,za svoje djelovanje, u Hrvatskoj.