Plemenita strava u zdanju na osami

Kinopremijera: Sirotište

20.11.2008.
u 16:35

Junakinja priče smještene u zdanja na osami i oko njih, negdje na obali, sredovječna je majka čiji posvojeni sinčić razgovara s izmišljenim prijateljima. Ili su to duhovi?

Treba li vidjeti da bi se vjerovalo ili vjerovati da bi se vidjelo? Jedna je to od niti razmišljanja na kojima je izgrađeno hvaljeno i nagrađivano “Sirotište”, pripadnik one plemenitije vrste filma strave u kojoj osnovna sredstva prestravljivanja nisu prikazivanje nasilja ni izazivanje šokova nego pomno stvaranje ugođaja jeze, slutnje, napetosti i iščekivanja.

Debitant Bayone trnce neugode izaziva iznimnom vještinom kombiniranja uskrate vizualnih informacija koje bismo htjeli saznati i pokazivanja “nevažnoga” koje zbog toga postaje intrigantno. Dodatni izazov ostvaruje i otvorenošću raznim tumačenjima.

Kako je granica između realnoga i zamišljajnoga prilično neodrediva, cjelina se može shvatiti i kao prilično slobodna nadrealistička igra, i kao (post)modernistička analiza tamnijih strana roditeljske patologije ili, pak, kao svojevrsna studija odlaska jedne žene u područje s onu stranu razuma.

No, tu leži i ključna mana – “neodredivost“ se može doživjeti i kao “nejasnost”. Odnosno, s obzirom na to da se u takvom filmu može dogoditi “bilo što”, možemo pomisliti kako stvaratelji ni sami nisu bili sigurni o čemu se tu zapravo radi te da sve skupa nije više od stilske vježbe. Izvanredno spretno ostvarene, ali u konačnici možda prilično besmislene.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije