Split će uskoro postati prvi grad na svijetu sa spomenikom legendi
filmske umjetnosti Orsonu Wellesu. Statuu u Vili Welles u
Primoštenu izrađuje njegova životna družica Oja Kodar. Radi
se dnevno po 12 sati, a trenutačno se traži najzgodnija ljevaonica.
Sve bi trebalo biti gotovo do kraja kolovoza, kada će Orson, u svojoj
karakterističnoj pozi, s pelerinom, šeširom i
cigarom u ruci, s respektabilna 2,3 metra visine, zasjesti na trg
(trebao bi biti nazvan po njemu) na Brodarici, pred novi multipleks
Željka Keruma! Kontroverzni splitski poduzetnik pokazao je
još jednom istančan ukus, a ima i odličnu ideju za
prezentaciju svog projekta, koja se dopada i Oji Kodar.
Umjetni snijeg
– Kerum misli svaku premijeru začiniti umjetnim snijegom.
Zgodna je to asocijacija na “Građanina Kanea”. A
Orson je, kao što vidite, odjeven u ogrtač kao pravi
mađioničar. To mu je bila želja. Kad bi ga pitali što bi za
epitaf, isprva bi se nećkao, a onda kazao: “Ako bi
nešto trebalo napisati, onda bih volio da piše
– Ovdje počiva veliki mađioničar”.
Strašno sam ponosna i sretna zbog svega, otvaranje je
najavljeno 25. kolovoza, baš na moj rođendan. Radim
danonoćno, u priličnoj sam gabuli, no po posljednjim vijestima možda će
biti i neki kasniji datum – kaže Oja Kodar, koja ističe kako
je Welles jako volio Dalmaciju te da je u Splitu stekao mnogo
prijatelja.
Oja i Orson upoznali su se u Zagrebu početkom 60-ih. Točnije, u hotelu
Esplanada. On je bio velika faca i snimao Kafkin
“Proces” s Anthonyjem Perkinsom (Pscyho). Oja je,
pak, bila mlada studentica kiparstva. Nakon romanse izgubili su
kontakt, sve do ponovnog susreta u Parizu. Od tada su bili nerazdvojni
sve do Orsonove smrti, 1985. godine. U svom hollywoodskom egzilu Welles
se često pojavljivao u Jugoslaviji. Koncem 60-ih i Oja i Orson u
Dalmaciji su snimali film “The Deep” s Jeanne
Moreau i Laurenceom Harveyjem.
– Film nismo dovršili. Došlo je do
financijskih problema. Scenarij je kasnije završio u
Australiji. Ondje su ga dovršili. Njime je Nicole Kidman
lansirana u orbitu! – otkrila nam je Oja.
Ratni spektakl
Domaćem gledateljstvu Welles je ostao zapamćen po sjajnoj roli
četničkoga senatora koji pogiba od kuršuma svog ratnog
zapovjednika u Bulajićevoj “Neretvi”. Uloga
bijaše malena, ali pojava filmskog maga u jugoslavenskom
ratnom spektaklu iz 1969. godine i danas ostavlja bez daha svakog
filmofila. Welles je, kaže Oja, bio vrlo upućen u našu
povijest i zbivanja na brdovitom Balkanu.
– Orson je htio raditi film o Titu, a još 1943.
godine pisao je o Draži Mihailoviću kao negativcu (dok je Hollywood u
to vrijeme glorificirao četnički pokret, op. a.). Rooseveltu je dok su
se vozili u kolima, a vozač nije znao na koju stranu treba krenuti,
kazao: “Predsjedniče, ako idete lijevo, nećete nikada
pogriješiti”. Orson je bio liberalan, ljevičar,
nadasve pravedan – kaže Oja.
– Imaš sto stvari o Orsonu, moraš
napisati knjigu – dobacio je Oji Jakov Sedlar, koji je lani
sa sinom Dominikom premijerno u LA-u pokazao film “Searching
for Orson”, u kojem se pojavljuje niska velikana –
Peter Bogdanovich, Steven Spielberg...
Kulturni centar
– Ma, ne znam, svi bi htjeli neke žute stvari. Bilo je puno
stresnih dana i gladi u našem zajedničkom životu, ali nije
bilo žutila – replicirala je Oja.
– Bilo bi šteta da ne ostane štogod
napisano – nije se mirio Sedlar odgovorom. Oja još
ima Orsonovu kameru kojom je snimao “Mletačkog
trgovca” i “Don Quijotea”. Sothesby ju je
procijenio na 700 tisuća dolara. Ostale su za njim mnoge vrijedne
stvari – odjeća, nagrade, crteži, makete i skulpture. Malo
ljudi to zna, ali Orson je bio, kaže Oja, vrstan slikar i skulptor. No,
nije nosio satove, rijetko i kravate.
– To je bila teškoća, što pokloniti za
rođendan? Ja, naime, nisam nosila nakit, pa smo si darivali
naše skulpturice i crteže – kaže Oja, koja ima i
konkretne planove vezane za Wellesovu ostavštinu.
Kupila je u Primoštenu komad zemlje uz more sa željom da
ispuni njegovu želju i napravi Kulturni centar Orson Welles. Zovu je,
kaže, u Italiju i Francusku, a njoj bi bilo žao da se takav sjajan
projekt ne realizira u Hrvatskoj. Uz muzej posvećen Orsonu, to bi bilo
mjesto kao stvoreno za razna kulturna zbivanja.
– Bio je svjestan svoje veličine, a film nakon
završetka nikada nije htio gledati. Govorio bi kako bi
sigurno pronašao nešto što se može
popraviti, i bio je u pravu. Mijenjaju se vremena, mijenjaju se ljudi i
gledišta. Onog trena kada se zaljubiš u svoj rad,
gotov si – kaže Oja.
