Čitaj, uči, uživaj – moto je konferencije "Dobra knjiga u dobrom društvu", koja će danas u 14.30 sati u zagrebačkoj Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, u organizaciji izdavačke kuće TIM press, u sklopu tri raznovrsna panela i uz njihove govornike biti iskra u stvaranju nacionalne platforme za poticanje čitanja kao neprocjenjivog oblika vlastitog znanja i razvoja te promicanja važnosti kulture dijaloga. Tema ovog prvog događanja bit će "U globalnom dvorištu".
Zdrava doza altruizma
A iza ovog projekta koji slavi knjige, čitanje, komunikaciju i međusobno uvažavanje, zanimljivo, stoji nekoliko žena. Rekli bismo, dobrih vila cijele ove priče. Uz direktoricu TIM pressa Dijanu Bahtijari te začetnicu same ideje i organizatoricu projekta, dugogodišnju menadžericu u ICT industriji i mentoricu Snježanu Bahtijari, tu su još i tri svojevrsne ambasadorice koje istim ritmom i punim dušama dišu za "dobru knjigu u dobrom društvu". A to su: Lidija Gašparović, iza koje je višedesetljetno iskustvo u medijima, ljudskim resursima, nakladništvu te drugim društveno odgovornim projektima, Vesna Jurić Bulatović, kao dokazana stručnjakinja za marketing u kulturi, posebno u muzejima, bivša pomoćnica ministrice kulture, a danas upraviteljica Zaklade Virgilije Nevjestić, te Alenka Radović Pevec, poduzetnica s bogatim iskustvom u području marketinga, event menadžmenta i primjene novih tehnologija u poduzetništvu i financijama. Ono što je sve njih okupilo i ujedinilo oko ideje poticanja druženja s knjigama i ljudima jest što sve vole, točnije obožavaju čitati, a pritom svaka ono što zna i može s puno žara želi, kao neki svoj mali doprinos, ugraditi u opće dobro.
– Ovo je zaista projekt koji okuplja. Ove suradnje i ovakvog vjetra u leđa ne bi moglo biti da svaka od nas u sebi nema jako dobro izgrađen osjećaj za to što znači društveno koristan rad. I to je ono što želimo poručiti drugima, ovako kako mi radimo mogu raditi i drugi u mnogim područjima jer svi bi dio svoje energije, vremena i truda mogli uložiti za opće dobro – kazala je uvodno tijekom našeg susreta Snježana Bahtijari, na koju se nadovezala Vesna Jurić Bulatović rekavši da joj je bilo dovoljno samo nekoliko Snježaninih riječi o samom projektu da bi odmah rekla kako želi biti dio njega.
– Zato što nas veže divno i kreativno iskustvo suradnje još od kada je Snježana bila dio kompanije Ericsson Nikola Tesla, a ja Muzeja za umjetnost i obrt. Taj spoj jedne kompanije i muzeja bio je fantastičan, a to su temelji koji se nikada ne zaboravljaju. Usto, mojoj je obitelji čitanje u krvi. Tata je bio učitelj u Dalmatinskoj zagori i sjećam se još iz djetinjstva kada je poštar donosio knjige i časopise u tu malu školu na obali Buškog jezera, gdje smo živjeli i gdje je tata radio. Otada do danas knjiga je nerazdvojni dio naše obitelji. No ono zašto je danas knjiga nama važna jest razumijevanje procesa oko nas, otvaranje vidika, stvaranje jednog novog humanističkog pogleda na kulturu komuniciranja. I ono najvažnije, nama je stalo da barem malo u nekom našem mikrosvemiru popravimo, unaprijedimo i učinimo boljima komunikacijske kanale među ljudima, a sve u interesu šire zajednice. I zato je ovo početak jednog nevjerojatnog putovanja u kojem želimo promovirati ideje razumijevanja, međukulturalnosti i humanizma – objasnila je Vesna Jurić Bulatović, da bi misiju ovog projekta nadopunila i Lidija Gašparović riječima kako aktivnosti nas građana ne smiju završavati tek na pukoj kritici, već na društveno korisnoj akciji.
– Društvo čine građani. A mi građani moramo biti spremni za bolje društvo odvojiti i dio minuta svog života, podijeliti ih s istomišljenicima ili ih ugraditi u mali ili veći projekt za zajednicu koji može biti školski, kvartovski, gradski ili pak nacionalni kako bi život svih nas učinio boljim, a društvo zrelijim, sposobnijim i uspješnijim. Trebamo se kao građani učiti ispravno razumjeti značenje i snagu sintagme "za opće dobro". Opće dobro vrlo je bitno jer ga svakodnevno kao građani dijelimo ili uživamo i ono neminovno utječe na kvalitetu našeg života. Uistinu je važno činiti dobro za zajednicu, djelovati volonterski, uzvratiti mali dio onoga što svatko od nas zna i može kako bismo pridonijeli boljitku svog društva. Takvo djelovanje moj unutarnji svijet čini harmoničnim i potvrđuje moje uvjerenje da se uz malo truda ljudi mogu bolje razumjeti, više uvažavati međusobne različitosti, lakše uvidjeti probleme i rješenja te diskutirati i debatirati kada je god to moguće. U društvu mora postojati zdrava doza altruizma. Uistinu život čini smislenijim i kvalitetnijim kada pored profesije i hobija povremeno volonterski radimo za opće dobro jer dobro je činiti dobro. Tako osjećam i tako živim – kazala je Lidija Gašparović dodavši kako je od najranije dobi, još kao djevojčica, bila uključena u rad najstarijeg dobrovoljnog vatrogasnog društva u Hrvatskoj, onog iz Otočca, i već je tada naučila što je to radost dijeljenja i stvaranja za zajedničko dobro.
Svi imamo uporište – knjigu
– Ovaj projekt pored čitanja knjiga i biranja dobre literature uči nas još nečemu, da je suradnja izuzetno vrijedna. Kaže se – jak si onoliko koliko su jaki ljudi s kojima se okružiš, nešto stvaraš i kroz život hodaš. To je tvoja snaga. Osjećam se sretno kada surađujem s ljudima sličnih razmišljanja koji su dokazano vrijedni, kreativni, profesionalni, etični i koji imaju ideale – definirala je Lidija Gašparović ujedno i cijeli ovaj mali stvaralački ženski kružok.
Da je pak ovaj projekt njihov "mali doprinos podizanju svjesnosti i savjesnosti o važnosti uvažavanja i općeg dobra", koji su nazvale "projektom srca", posvjedočila je i Alenka Radović Pevec, koja je također, što je obiteljska crta, uz knjige vezana cijeli život jer je, kako je rekla, vječno znatiželjna.
– Čitanjem sam otkrila puno svjetova. U mojoj je obitelji puno mikrokultura i odmalena sam se morala učiti komunicirati među svima njima. U životu sam prolazila kroz mnoge promjene, sve do ovih suludih ili ludih promjena koje nam se sad događaju i gdje pažnja traje tek 12 sekundi, što znači da sve što mislimo i želimo moramo sročiti vrlo brzo i što kraće. I još uz pomoć ili diktat umjetne inteligencije. Je li to ispravno? Za današnje generacije vjerojatno jest jer one tako žive. Možda je nama starijima malo teže snaći se i prilagoditi u svemu tome, ali svi imamo jedno uporište – knjigu, koja je tu od postanka i tu će, na ovaj ili onaj način, biti zauvijek. Ništa ne može zamijeniti sve ono što vam knjiga daje. Ona potiče na maštu, na promišljanje, na razumijevanje. To što pročitaš možeš primijeniti u stvarnom svijetu – poručuje Alenka Radović Pevec.
Na kraju sve su se dotaknule i samog naziva projekta u kojem se krije velika istina – dobra je knjiga uvijek dobro društvo, i kad je čitaš sam i kada o njoj razgovaraš s drugima. Tako nam je Vesna Jurić Bulatović otkrila da je nedavno iznova pročitala putopis Alberta Fortisa "Put po Dalmaciji", objavljen davne 1774., što je onda prošlog vikenda bio povod obiteljskom razgovoru o brojnim navodima iz te knjige.
– Eto, baš je to važno da u dobrom društvu prodiskutirate i dobre knjige. Knjige su sjajna podloga za sve, za dobre razgovore, za dobre ideje, za osobni rast. A sve to onda vodi prema boljitku cijelog društva. Dobra će vas knjiga naučiti mnogočemu dobrom. Čitati dobre knjige i o njima razgovarati u dobrom društvu, pa može li bolje – sažima Vesna Jurić Bulatović, koju nadopunjuje i Lidija Gašparović, u čijoj se obitelji i prijateljskom krugu također uživa u razgovorima o pročitanome. Pritom ističe još nešto jako važno.
– Čovjek može biti formalno obrazovan i imati ne znam kakve sve titule i diplome, ali ako ima skroman vokabular, ne zna se izražavati, nedostaju mu riječi, ima neku misao ali je ne zna sročiti i prenijeti drugima, onda on ima problem sudjelovati u diskusijama. A mnogi imaju i problem - slušati. Slušanje je također razgovor, jedna komponenta komunikacije. Kako ćemo međusobno dobro komunicirati ako nemamo na raspolaganju dovoljan broj riječi, ako ne znamo kreativno oblikovati svoje misli u smislene rečenice koje drugi ljudi razumiju?! A ako ne znamo slušati druge, onda ne znamo ni što nam oni žele reći, ne znamo niti ispravno reagirati. Zapravo, čitanje je temelj. Kada pođemo u školu učimo slova kako bismo mogli čitati da bi se na tu vrstu znanja nadogradila sva naša druga znanja. Svaka knjiga je jedno novo malo znanje o nečemu. Čak i one male slikovnice za djecu daju nam priliku da u njima nađemo inspiraciju, da nešto naučimo, da se nečemu radujemo, da razvijemo kreativnost, da istražujemo i idemo nekako vedrije naprijed – poručuje Lidija Gašparović.
A da istu knjigu vrijedi pročitati i više puta ne zaboravlja podsjetiti Alenka Radović Pevec naglašavajući da kada istu knjigu čitaš u različitim životnim razdobljima i fazama u njoj razaznaješ različite poruke. – Svaki je put drugačije čitaš i osjećaš. I svaki put spoznaš nešto novo. Meni je knjiga nešto živo. Na nju gledam kao na živu energiju s kojom komuniciram. I knjige ne podliježu trendovima. Dobra knjiga je uvijek dobra knjiga bez obzira u kojoj smo kulturi ili fazi civilizacije. Dobre knjige su zapravo vječiti trend – i sami potpisujemo riječi Alenke Radović Pevec.
Na kraju, smisao i cilj ovog projekta u tek nekoliko završnih misli sažela je Snježana Bahtijari kazavši:
– Između čitanja, komuniciranja i dijaloga trebamo staviti znak jednakosti. Znači, bez čitanja nema dobre komunikacije, a bez dobre komunikacije nema ni dijaloga. Zato pokušavamo utjecati na to da svi krenemo od temelja – da više čitamo. Treba isticati iskonske vrijednosti, a knjiga je jedna o njih, kaže Snježana Bahtijari.
Video: Promocija knjige i albuma Gabi Novak
