Od 1956. svake druge godine Međunarodni odbor za knjige za mlade IBBY dodjeljuje prestižnu nagradu “Hans Christian Andersen” za ukupan doprinos stvaralaštvu na području dječje knjige. Za nagradu se natječu i ilustratori i pisci, a hrvatska je kandidatkinja za 2024. godinu naša spisateljica Sanja Pilić.
Hrvatski centar za dječju knjigu, koji je i hrvatska sekcija IBBY-ja, ovih dana objavio je veliki dossier te čuvene autorice, a u kojem se nalaze svi podaci iz njezine bogate bibliografije, prijevodi intervjua te popisi brojnih nagrada koje je osvojila za svoj rad.
– To je bio veliki posao, trebalo je skupiti sve te podatke, naći informacije kada se i gdje koja knjiga objavila te u kojoj nakladi, odlučiti koje intervjue i stručne radove poslati... Sudjelovala sam i ja donekle u tom istraživanju, ali to je uglavnom bio zaista veliki trud Hrvatskog centra za dječju knjigu i ravnateljice Isabelle Mauro – rekla nam je Pilić, koja je nominacijom oduševljena.
– Kada su mi prvo javili za nominaciju, bila sam jako sretna, jer uopće nisam razmišljala ni sanjala o tome. Naravno, znala sam da postoji nagrada, ali da bih baš ja bila nominirana, nije mi palo na pamet. Toliko sam bila iznenađena! Tako da je meni zbilja i sama ta nominacija divna pa, iako na koncu samo pet autora ulazi u uži izbor za nagradu, meni je samo priznanje već velika stvar i osjećam se kao da sam nagradu već dobila – otkrila nam je.
Pilić se sada zasluženo našla u odličnom društvu, jer hrvatski kandidati za nagradu “Hans Christian Andersen” do sada su bili i Miro Gavran, Zvonimir Balog, Sunčana Škrinjarić, Ivan Kušan te Svjetlan Junaković, koji je došao sve do finala.
Ovom se prilikom Sanja Pilić prisjetila i što ju je tako privuklo i još je i dalje privlači svijetu dječje književnosti, jer svoj spisateljski put počela je pisanjem za odrasle.
– Za odrasle sam počela pisati zbog osjećaja usamljenosti, nepripadanja te su iz toga nastale neke moje kratke priče. Međutim, ustanovila sam da me ta inspiracija tugom zapravo čini još tužnijom. Za dječju književnost najprije su me inspirirala moja djeca, a kasnije me to jednostavno počelo uveseljavati i odlučila sam da ću pisati vedre stvari. Kad pišem za djecu, zaista zaboravljam svoje godine, uspijevam se njima približiti, veseli me pisanje, a veseli me i to što imam česte kontakte s djecom, svojim čitateljima. Oni mi vraćaju tu ljubav koju ja dajem njima! No povremeno se i dalje bavim pisanjem za odrasle, ali uglavnom kraćih formi – kazala nam je Pilić, koja je nekoliko puta nagrađena i na Večernjakovu natječaju za kratku priču “Ranko Marinković”.
Često čita priče koje subotom izlaze u Večernjakovu Obzoru, otkrila nam je, a za natječaj “Ranko Marinković” redovito napiše koju priču, ako ne i dvije.
– Večernjakov natječaj jedan je izuzetak od pravila pa i kada ne mislim ništa napisati, kada njega vidim, uvijek nešto napišem, to je čudesno! Iako i dalje ima časopisa koji objavljuju priče, Večernji list jedine su dnevne novine koja to i dalje njeguju. Subotom rado čitam priče koje izlaze, odlazim u jednu kavanu i tamo čitam novine i te priče, još uvijek “po starinski”, u tisku, uz kavu s mlijekom. To je posebno iskustvo – zaključila je.
