Pred kraj godine, kad se odlučuje o nominacijama za Oscara, ne samo
stručno glasilo Hollywooda "Variety" već i brojne druge novine i
časopisi poput "Hollywood Reportera" prepuni su oglasa sa zajedničkim
nazivnikom "for your consideration" ("molimo za pozornost") u kojima se
ističu vrline raznih glumačkih, redateljskih i inih ostvarenja, da bi
se privukla pažnja onih 5.810 osoba koje čine članstvo američke
Akademije filmskih umjetnosti i znanosti, te svojim glasovima odlučuju
ne samo tko će biti dobitnici Oscara, već i službeni kandidati za istog.
Takve kampanje nisu nimalo jeftine: oglas od cijele stranice u
"Varietyju" košta 72.000 dolara po svakom broju ("Variety" su dnevne
novine), što znači da je samo ove godine Universal reklamirajući svoj
film "Frost/Nixon" s pet takvih oglasa morao Varietyju platiti više od
350.000 dolara, a uz to je film reklamiran i s četiri mala oglasa na
naslovnici "Hollywood Reportera", itd.
Nije "Frost/Nixon" jedini: i preostala četiri nominirana filma –
"Neobična priča o Benjaminu Buttonu", "Milijunaš s ulice", "Milk" i
"Čitač" – također su trošili šakom i kapom na reklamnu kampanju, a to
im se isplatilo jer su nominacije i dobili. Oni, pak, koji su isto
toliko potrošili ("Gran Torino", "Vitez tame", "WALL-E") a nominaciju
za najbolji film dobili nisu, morali su te velike novce otpisati kao
poslovni rizik. Kampanje za nominaciju za Oscara mogu koštati desetine
milijuna dolara i ponekad se čak na reklamu troši iznos jednak
proračunu za snimanje samog filma. No, takav je filmski svijet; tko
želi zaraditi, mora i potrošiti.
A zarada je velika: nominacija za Oscara za najbolji film vrijedna je,
samo što se prihoda s kino-blagajni tiče, u prosjeku 6.663.508 dolara
po filmu.
Naime, nominacija za Oscara znatno produljuje interes publike za film
ukoliko on još uvijek igra u kinima, stavlja ga u više kina jer više
prikazivača traži kopije nominiranog filma, obično – ako je film već
povučen iz kina – potakne novi turnus prikazivanja… Koliko još, pored
onih rečenih šest i pol milijuna i još nešto sitno dolara, nominacije
donose na npr. DVD tržištu zasad još nema podataka, ali sigurno ni ta
znamenka nije zanemariva.
Do egzaktne brojke povećanog kino-profita stručnjaci su došli
jednostavnim izračunom, uspoređujući zaradu filmova nominiranih za
najbolji film (Best Picture - BP) sa zaradom nenominiranih "bitnih
filmova" ("Movies That Mattered - MTM") u zadnje četiri godine (točne podatke možete naći ovdje).
Podaci su jasni: razvikani filmovi koji nisu nnominirani za najbolji
film u tjednima koji sliejde nakon nominacije imaju zaradu manju za u
prosjeku 5.468.489 dolara od vremena prije nominacije. Recimo, film
"Dreamgirls – Cure iz snova" prošao je 2007. užasno loše na blagajnama,
jer mu je izmakla željena nominacija za najbolji film, i najizrazitiji
je primjer koliki gubitak može donijeti izostanak nominacije. A da
svako pravilo ima i svoj izuzetak, potvrđuje recimo primjer filma
"Hotel Rwanda", koji 2005. nije bio nominiran za najbolji film, ali je
očito bio dovoljno "mali" da ga je i samo glumačka nominacija Dona
Cheadlea sasvim lijepo "pogurala" na blagajnama.
Naravno, pored velikih novaca uloženih u reklamu bitno je i napraviti
film koji će biti dobar i zanimljiv za gledanje, ali hollywoodskim
marketinšim stručnjacima zakopanim u svoje Excel spreadsheetove i
troškove reklamiranja takva stvar je zadnja rupa an svirali; zbog toga
je danas kvalitetno filmsko ostvarenje u Hollywoodu više slučajna
iznimka nego pravilo, a na reklamu se troše oni novci koji bi, da ih se
uložilo u boljeg redatelja, bolje glumce i raskošnije specijalne
efekte, mogli film mnogo više "pogurati" od bezbrojnih "for your
consideration" oglasa.
ISPLATI SE