Najveće europsko društvo za zaštitu autorskih prava, njemačka Gema, ima godišnji promet od 776 milijuna eura. Njihovi troškovi zaštite su 15,6 posto, što iznosi 121 milijun eura!? Troškovi zaštite hrvatskog ZAMP-a su 2011. bili 23,8 posto. Njegov je promet oko 15 milijuna eura, što znači da troškovi iznose oko tri milijuna eura, kaže glavni tajnik Hrvatskog društva skladatelja Antun Tomislav Šaban.
Uloga Ive Josipovića
Poslovanje ZAMP-a proteklih je tjedana pod povećalom javnosti zbog uloge predsjednika Ive Josipovića u HDS-u, ZAMP-u i zakonskom uređenju autorskih prava u državi. Stoga i ne iznenađuje što u HDS-u nisu sretni što se o zaštiti autorskih prava u nas mogu pročitati negativni napisi.
– Prema standardima UN-a, preporučuje se da trošak zaštite ne bude veći od 30 posto. Mi smo bili na 25 posto, sada smo ispod 24, a prema ugovoru s Emporionom, do 2015. postotak troška treba se smanjiti na 21 posto. Taj je postotak u Sloveniji 26, Srbiji 33,4 a u Crnoj Gori 44 posto. Kada se gleda prosjek plaćanja za prava po stanovniku, mi smo u razini Slovenije i Mađarske, što iznosi oko tri eura godišnje. Neke bogatije zemlje prikupljaju i deset, pa i dvanaest eura po stanovniku. Danska prikuplja najviše u Europi, čak četiri puta više od nas – kaže Šaban.
I uvjereno tvrdi da autorska prava u Hrvatskoj nisu preskupa. Tako ZAMP godišnje prikupi stotinjak milijuna kuna u vezi sa skladateljskim pravima. Putem punomoći prikuplja i prava za književnike, glazbenike izvođače, vlasnike fonograma, filmske producente i djelatnike, novinare i novinske nakladnike, te za televizijske kuće na području kabelske retransmisije. Kada se sve to zbroji, ZAMP godišnje ubere 150 milijuna kuna, točnije 147 milijuna kuna bruto u 2010. godini. Podatke o tim milijunima korištenja i izvođenja obrađuje stotinjak ljudi, a novac se dijeli na desetke tisuća nositelja prava, i to ne samo na autore nego i na nasljednike, ali i pravne osobe, diskografe...
– Iako se glazbena industrija mijenja, iako prodaja nosača zvuka i koncertnih ulaznica pada, očekivati je da će promet pravima postajati sve važniji i u svijetu i u Hrvatskoj. Naknada se neće smanjivati, nego povećavati, što regulira i Europska unija – kaže Šaban. I spominje da u raspodjelu za glazbene autore godišnje ide oko 68 milijuna kuna, i to prema pravilnicima. Ljudi ne znaju da dio tog novca ide u inozemstvo, jer je HDS umrežen u svjetsku mrežu autorskih društava. Tako se za korištenje strane glazbe godišnje plaća od trideset do četrdeset posto svote namijenjene za raspodjelu.
– Skladbe ozbiljne glazbe donose više bodova jer je za njihovo stvaranje potrebno više truda, znanja i vremena. One se i neusporedivo manje izvode od komercijalne glazbe. Zabavna pjesma ima 5 bodova po minuti, a djelo ozbiljne glazbe od 12 bodova za skladbu za solo instrument pa do 38 bodova za skladbu za simfonijski orkestar – kaže Šaban te ističe da je u sustavu kolektivne zaštite više od 99 posto autora. Tko ne želi da ga se štiti, mora potpisati da ne želi biti u sustavu te da svoju glazbu štiti sam ili da je ona nezaštićena.
Postoje i autori izvan ZAMP-a
– Odnedavno i kod nas postoji nekoliko autora koji pišu glazbu isključivo za poslovne namjene, tj. pozadinsku glazbu za trgovačke centre i dućane. Neki ugostitelji su krenuli u aranžmane s njima, ali mislim da su se zaletjeli. Takav odnos možda odgovara hotelima i trgovačkim lancima, ali u ugostiteljskim objektima ljudi vole slušati glazbu koju poznaju – kaže Šaban. I navodi da HDS putem novca ubrana od prava financira svoje brojne projekte, od Muzičkog biennalea, Zagrebfesta, Chanson festa, jazz ciklusa i djelatnosti Cantusa kao izdavača koji ne objavljuje samo nosače zvuka nekomercijalne hrvatske glazbe nego i partiture. Sve se to radi kroz tzv. kulturni odbitak koji iznosi i desetak posto od tantijema. 2010. za tu je namjenu potrošeno sedam milijuna kuna. Dio tog novca se putem natječaja dodjeljuje nezavisnim projektima kao što su festivali, istraživanja na terenu, snimanja ploča...
– I naši najkomercijalniji kolege nemaju ništa protiv da se u prosjeku deset posto od njihovih tantijema koristi za neovisne kulturološke projekte. A njihovih deset posto je puno više od mojih deset posto kao skladatelja ozbiljne glazbe – kaže Šaban.
Na pitanje o konkretnim iznosima, glavni tajnik je zakopčan do grla. Predsjednik Josipović je javno izjavio da godišnje od ZAMP-a dobiva između 10.000 i 30.000 kuna te da je među desetak najizvođenijih skladatelja klasične glazbe.
A Nenad Ninčević, koji je autor čak 1500 registriranih pjesama, prije nekoliko je godina izjavio da je od ZAMP-a dobio bruto honorar od 280.000 kuna. No, autora poput Ninčevića je možda pet, šest, najviše deset i nijedan skladatelj ozbiljne glazbe tom se društvu ne može približiti ni u snu.
