Jeste li ikada osvijestili činjenicu da se svijet danas dijeli na one koji su se rodili prije mobitela i na one koje ne znaju za život bez njega? Upravo to je postalo bjelodano jasno svima koji su u prostoru kreacije Urania prisustvovali večeri u kojoj je umjetnički kolektiv Montažstroj predstavio svoj novi projekt "Sami zajedno". Cijela je izvedbena večer sastavljena od predstavljanja internetske stranice projekta, kratkog performansa Boruta Šeparovića i Ane Prolić te razgovora stručnjaka na koji je pozvana i publika.
Priča je to koja je s jedne strane počela u pandemiji, kada je koronavirus postao lakmus-papir koji je razotkrio pandemiju osamljenosti modernog doba. No, ima projekt i svoj privatniji početak koji se dogodio kada su Ana i Borut, inače par u životu izvan scene, shvatili da uza sve vrijeme koje provode zajedno mnogo vremena provode i razmjenjujući virtualne poruke. Zbližavaju li ih one ili razdvajaju? Koliko se dobro u njima razumiju? Jesu li bliski? Ta su pitanja bila i tema performansa u kojem svatko od njih čita poruke koje nije napisao, već su mu upućene. Nakon toga, riječ su dobili gosti kako bi zajedno s publikom govorili o samoći u našem digitalnom dobu. Bili su to: Ana Perović, psihologinja i psihoterapeutkinja, Leo Rafolt, profesor izvedbenih studija Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku i Domagoj Bebić, profesor s Fakulteta političkih znanosti, nositelj smjera Novi mediji. Govoreći o samom performansu, Ana Perović je istakla kako ju je dotakao na emotivnoj razini i kako je imala jaku potrebu reći: "Neka netko nekog nazove", ali to je bio tek jedan od slojeva rasprave.
Što zapravo radi tehnologija od ljudskih života? Predviđanja su ponekad katastrofična, ali ponekad se čuju i riječi zdravog razumu koje kažu da je taj mobitel poput perilice za rublje, tek aparat u našoj "službi". No, stvarnost nipošto nije tako crno-bijela, na što je upozorila i Ana Perović, kada je govorila o dječaku kojim se bavila, a koji je s okolinom komunicirao samo emotikonima. U prošlim vremenima vjerojatno bi bio autistično dijete, a danas se pitamo je li samo adaptirano na svijet u kojem živi, istakla je psihologinja.
Montažstroj ovim projektom upozorava da će taj problem u suverenim društvima biti sve veći. Već sada živimo u vremenima kada ljudi biraju robote da se o njima skrbe kada im treba palijativna skrb jer im je ljudska komunikacija postala preteška. Ima li samoće veće od te?
