Iznenadni trzaj tijela i širom otvorene oči bili su Markov svakodnevni početak dana. Ostajao bi još neko vrijeme ležati, onako znojan i zadihan, gledati u strop. Već je prošlo deset godina od završetka rata, ali sjećanja su još uvijek živa.
Svaku noć ispočetka proživljava svaki nemili događaj kojem je nazočio. Sa samo dvadesetak godina pošao je u rat. Izgubio je tamo starijeg brata, u zamjenu dobio tri prostrijelne rane i izgubio dio sebe. Veliki dio. Ranjen je u desnu nogu, trbuh i lijevu ruku. Bolove koje svakodnevno trpi ubija tabletama i velikim količinama alkohola. Isprva mu je bilo svakodnevno loše, ali se s vremenom priviknuo. Otupio je. Na poslu redara u onim danima kada se prisili ostati trijezan to mu je iznimno korisno. Mogao je izabrati lakši put, dobiti medalje i veliku vojnu mirovinu, ali on nije bio materijalist, pošao je u rat radi svoje zemlje. Ima zato hvala Bogu podosta onih koji dobivaju mirovinu bez dana bojišta, neka im je. Roditelji su ga po povratku počeli gledati s prijezirom, kao da je kriv za pogibiju brata. S vremenom su prekinuli kontakte. Cura koju je iskreno i neizmjerno volio, s kojom je bio zaručen kad je pošao u rat, ostavila ga je dvije godine po povratku jer ju je jedne noći u napadu bijesa i ludila bacio na stakleni stol i slomio joj ruku. Tako je i bolje, od onda je mislio, previše ju je volio da joj nehajno naudi. Bolje da se maknula. Sad je udana i ima dva predivna klinca. On samuje i pokušava uništiti ono malo čovjeka koji je nekad postojao, kojeg nije nagrizao rat i sjećanja poput jake kiseline. Ponekad bi krišom pošao do crkve, u nedjeljna jutra kad je pijan teturao ulicama i gledao iz daljine nju tako spokojnu i sretnu. Nazvao bi koji put njezin broj nikad ništa ne govoreći, samo je htio čuti njezin glas. Ona bi znala, osjećala je nekako, samo bi nježno rekla "dobro sam" i spustila slušalicu. Znala je da mu drugo ne treba, nikakvi savjeti. Tama u njemu bila je suviše jaka.
Ustao je iz kreveta, navukao na sebe hlače sa poda, te izgužvanu majicu i pošao u kupaonu. Umio je lice hladnom vodom i otišao u kuhinju. Sjeo je za okrugli metalni stol i zapalio cigaretu. Kuhinja je bila vrlo uredna, sve je bilo čisto, osim prašine koja se počela skupljati po svim površinama.
18
Urednost je bila prisutna zato jer kuhinju nije nikad upotrebljavao. U restoranima je jeo ono malo koliko mu je bilo potrebno, a ostalo je popunjavao tabletama i alkoholom. Dok je dim ispunjavao zrak, razmišljao je samo o jednom. Kako da se što brže napije. Uzeo je bocu ispod stola i pohlepno popio što je u njoj ostalo. Bila je to rakija koju mu je poklonio šef noćnog bara u kojem je povremeno radio. Jedna od rijetkih osoba koje su ga još trpjele. Napravio je tamo puno sranja, ali sve mu je oprostio. Rakija ga je ugodno grijala. Još je tako dugo sjedio i zurio u prazno.
Dan je za Marka prošao uobičajeno. Tumarao je ulicama ne primjećujući ništa i nikoga, želeći samo samoću. Večeras će otići odraditi smjenu kao zaštitar jer mu je novac bio pri kraju. Osjećao je da je još dovoljno trijezan da može odraditi noć dovoljno dobro.
U "Bingo" je stigao sat vremena prije početka gužve. Spustio se strmim stepenicama u podrum, gdje se nalazio noćni bar. Pozdravio se s još dvojicom zaštitara i pošao do šanka. Vitka brineta za šankom radila je tu već neko vrijeme pa joj je Marko bio poznat.
– Radit ću večeras.
– Dobro, dugo te nije bilo.
– Obveze.
Dobaci mu karticu s njegovom slikom i crnu majicu s logom bara. Pošao je iza šanka u garderobu za osoblje i navukao majicu, stavio identifikaciju na prsa i izašao. Naslonio se na šank, zapalio cigaretu i promatrao bar. Samo je nekoliko pijanih tinejdžera stajalo u kutu. Posao mu se dopadao, jer su tučnjave bile rijetke, a bar je bio iznimno pregledan, tako da bi se puno svađa riješilo prije ozbiljnijeg djela. Naime šank je bio na povišenom. Obično bi stajao u kutu i promatrao veliku kockastu prostoriju, bez stupova ili ikakvih drugih oblika koji bi kvarili izvanrednu preglednost prostorije.
Vrijeme je brzo prolazilo, a Marko je bio sve više pijan. Gužva je bila velika, ali posto nije nastala nikakva gužva, sve je češće posezao za pićem. Čista votka olakšavala mu je stajanje na ranjenoj nozi s obzirom na to da je danas zaboravio popiti tablete. Zapravo, nije zaboravio već ih nije namjerno popio znajući kako djeluju s alkoholom. Poslije još jednog na iskap ispijenog pića, krenuo je prema toaletu kad je začuo viku neke djevojke. Pogledavao je po prostoriji kad je ugledao prsatu, plavu djevojku okruženu trojicom mladića kratke kose koji su je dodirivali unatoč njezinu očitom neslaganju. Hitro je pošao prema tom mjestu vidno šepajući. Uvijek kad je ubrzao korak počeo bi jako šepati. Stigavši do gužve uhvatio je jednog mladića za nadlakticu i odgurnuo ga u stranu.
19
– U čemu je problem, gospodo?
– Briši bogalju prije nego te razbijemo.
– Gospodo, molit ću vas da se smirite ili napustite bar.
Pogledao je u prestrašeno lice djevojke.
– Dođi sa mnom djevojko, maknut ćemo te od pijane gospode.
Kad je krenula prema Marku, jedan od mladića snažno ju je uhvatio za ruku. Ostala dvojica su krenula prema njemu. Unatoč tome što su sva trojca bila za glavu viša od Marka, a mišići koji su se nazirali ispod pripijenih majica jasno pokazivali da se radi o sportašima, započet događaj imao je samo jedan završetak. Mladić desno od Marka snažno je i preširoko lijevom rukom zamahnuo prema Markovoj glavi te je naišao na snažnu blokadu dok je Marko snažnim lijevim krošeom upućenim u mladićevu čeljust upalio noć pred njegovim očima. Kao pokošen pao je na pod. Drugi se mladić nije ni snašao kad je dobio udarac desnom nogom u trbuh. Nagnuvši se naprijed, naišao je na koljeno koje mu je izbilo nekoliko zuba. Treći je pustio djevojku i krenuo u napad, no dočekala ga je ispružena šaka koja ga je srušila poput drveta. Preostala dvojica zaštitara s leđa su uhvatila Marka i odvukla ga u garderobu jer su znali da ne bi stao dok ne polomi sve kosti tih mladića. Za nekoliko trenutaka uletio je šef i stao vikati.
– Luđače, razbio si tu djecu, nisi li mogao pozvati pomoć? Sad mi sigurno predstoje tužbe, znaš li koliko ću novca izgubiti zbog tebe? Više te ne mogu trpjeti, gubi se van!!
Bacio je na pod ispred njega dvjesto kuna i izjurio van.
– Oprosti – tiho je izustio Marko i izašao iz bara.
Iduće večeri, prespavavši dan, izbacivši alkohol i bijes iz organizma, pošao je do "Binga ". Već nekoliko puta našao se u takvoj situaciji, ali uvijek bi ga primili natrag. Dvije ulice prije odredišta, na mjestu bez rasvjete, iznenada osjeti strašnu bol u zatiljku i pade na pločnik. Nekoliko trenutaka bio je bez svijesti. Otvorivši oči, osjeti kako ga dvojica pritišću koljenima za kralježnicu svijajući mu ruke iza leđa. Nije se mogao ni pomaknuti. Treći mu je skidao hlače i donje rublje.
– Što to radite, upomoć!!!
– Osveta je slatka, kujo!
20
Prepoznao je glasove. Bili su to mladići od jučer. Svom snagom pokušavao se osloboditi, ali bezuspješno. Dozivanje pomoći nije koristilo, pa je zaklopio oči dok su mu suze ,pomiješane s krvlju koja se spuštala iz razbijene glave, vlažile lice. Mladić je grubo prodirao u njega iznova i iznova. Činilo mu se da traje cijelu vječnost. Po završetku mladić je navukao hlače i ustao.
– Nadam se da ti se svidjelo, kujo.
Ostala dvojica pustila su ga i svi su, pretrčavši cestu, krenuli prema stajalištu taksija. Marko je tako ležao nekoliko trenutaka kad osjeti golem bijes. Ustao je, navukao hlače i potrčao za njima. Ne obazirući se na okolinu, pokušao je prijeći cestu, no vozač kombija koji nije primijetio spriječio ga je u naumu. Udario ga je velikom brzinom ne uspjevši zakočiti i odbacio ga nekoliko metara dalje. Polomljeno tijelo ležalo je na pločniku. Krv mu je istjecala iz uha. Dok mu se vid maglio, vidio je noge mladića kako se sve više udaljavaju. Zatvorio je oči i izgubio svijest.
Razvlačenje ljudi koji su prije dvadeset godina sudjelovali u ratu se nastavlja. Nisu svi branitelji agresivni slabići, alkosi i ljudi bez zanimanja. Film još i trpi patetiku, ali dobra literatura nikako. Dakle, ovo je totalno bezvezna priča, ako se uopće tako može i nazvati.