"Ne znam jesu li točne tvrdnje da današnje vrijeme ne pogoduje čitanju, ali poznato je da mnogi ljudi, i intelektualci i oni koji to nisu, rado čitaju kratke literarne priče u novinama. Nekima od njih one su i jedino književno štivo, jer za knjigu, kažu, nemaju vremena." Ove riječi našeg književnika, novinara i nekadašnjeg urednika Kulture Večernjeg lista Danka Oblaka, koje zvuče kao da su mogle biti napisane još jučer, zapravo su objavljene u povodu prvog natječaja Večernjeg lista za kratku priču, započetog prije dugih šest desetljeća, 1964. godine.
Čini to ovaj natječaj, u sklopu kojeg pristigle priče sve do danas Večernji list objavljuje subotom na stranicama priloga Obzor, i jednim od najstarijih novinskih natječaja za kratku priču u svijetu, debelo ispred velikih i poznatih medija poput britanskog BBC-ja i Sunday Timesa te američkog Boston Reviewa.
Ali, cijela "priča oko kratke priče" počela je još nekoliko godina prije, kada su prvi primjerci Večernjeg lista počeli stizati na kioske, a oko redakcije Kulture okupila se sjajna mlada ekipa, među kojima i imena poput Dalibora Cvitana, Branimira Donata, Antuna Šoljana, Ivana Slamniga te Tomislava Sabljaka. Svjesni da je kratka priča, a pogotovo novinska, tada bila forma u ovim krajevima još poprilično nepoznata i nezastupljena, prve priče koje su počeli objavljivati u Večernjaku bile su njihovi prijevodi svjetski poznatih kratkopričaša – od Ernesta Hemingwaya i Vladimira Nabokova, preko Karela Čapeka i Jaroslava Hašeka do Luigija Pirandella i Dorothy Parker. Oduševljenje čitatelja tim pričama potaknulo je u njima zamisao da kratka priča može zaživjeti i u domaćoj književnosti, a ideju su objeručke prihvatili glavna urednica Večernjeg lista Vera Vrcić i urednik Kulture Danko Oblak.
Prva je domaća kratka priča u ovim novinama koje upravo držite u rukama svjetlo dana ugledala davne 1964. godine. Bio je to "Posljednji bandit" Branka Ćopića, objavljen u novogodišnjem trobroju Večernjeg lista, priča koja će kasnije postati i dio njegova romana "Osma ofanziva". Brojni su domaći pisci potom odgovorili na taj izazov i počeli Večernjaku slati i svoja djela, a dvije godine kasnije započet je i natječaj koji od tada svake godine, bez iznimke, priznanja dodjeljuje najboljim pričama pristiglima u redakciju Večernjaka.
Prva priznanja za kratku priču dodijeljena su tako 1966., kada su u razmatranje ušle sve do tada objavljene priče, i među njima odabrane tri najbolje – prvo mjesto osvojio Vojin Jelić, drugo Mirjana Matić-Halle, a treće Fedor Vidas – dok su u žiriju sjedili spomenuti Danko Oblak i Tomislav Sabljak te novinar Jozo Puljizević, predstavnik čitatelja Ivo Hrčić te predsjednik žirija Vlatko Pavletić. Iste godine raspisan je i prvi službeni natječaj za kratku priču Večernjeg lista, čijem se žiriju zatim pridružio i čuveni književnik Ranko Marinković i čije ime natječaj, njemu u čast, nosi od 2001. godine. Prvo mjesto pripalo je tada Slobodanu Novaku za priču "Razarma", drugo je osvojio ponovno Fedor Vidas s pričom "Pas", a treće Giacomo Scotti i priča "Moja majka".
Što se brojki tiče, u proteklih šezdeset godina na natječaj je godišnje pristizalo u prosjeku šest stotina priča, a u tisku se objavljivalo njih pedesetak – što nas dovodi do nevjerojatne brojke od oko tri tisuće priča objavljenih na stranicama Večernjaka. Njihovi autori bili su brojni i raznoliki, etablirani i još nepoznati pisci, mnogi koji su svoj zanat kalili upravo pišući priče za ovaj natječaj.
U pisanju kratke priče za natječaj okušali su se i autori poput Ivana Aralice, Sunčane Škrinjarić, Julijane Matanović, Danila Kiša, Jadranke Kosor, Slobodana Šnajdera, Dimitrija Popovića i mnogi drugi. A među nagrađenim kratkopričašima tijekom godina, neki i više puta, svoje su mjesto našli i oni koje danas smatramo klasicima hrvatske književnosti, poput Mirka Božića, Petra Šegedina, Zvonimira Majdaka, Fadila Hadžića, Mirka Kovača ili Luke Paljetka, dok u novijim godinama priče pišu i nagrade osvajaju neka od ponajboljih suvremenih književnih imena među koja ubrajamo Pavla Pavličića, Gorana Tribusona, Miru Gavrana, Koranu Svilar, Ivanu Bodrožić, Ivanu Šojat i Sanju Pilić...
Kratka priča Večernjeg lista do danas je ovjekovječena i u nekoliko knjiga – prva antologija objavljena je 1994. u nakladi izdavačke kuće Alfa, deset godina kasnije uslijedila je i antologija ženske kratke priče "Svaka priča na svoj način", a za veliki jubilej, pedeset godina kratke priče, 2015. izašla je i antologija "50 godina 50 priča" u izboru Tomislava Sabljaka, selektora koji je s Večernjakovom kratkom pričom od prvog dana i jednog od ljudi najzaslužnijih za dugovječnost i uspjeh ove književne nagrade.
Stoga smo i ovu veliku obljetnicu, šest desetljeća "najduže kratke priče", u Večernjem listu odlučili dostojno i proslaviti, i to izdanjem nove knjige "60 godina 60 priča: Pobjedničke kratke priče Večernjeg lista 1964. – 2024." Posegnuli smo duboko u arhive Večernjaka i u njoj okupili čak 58 kratkih priča koje su na dosadašnjim natječajima osvajale prva mjesta i koje je priredila novinarka Večernjeg lista Maja Car, priča različitih stilova, izričaja i senzibiliteta koje savršeno odražavaju razvoj i bogatstvo hrvatske kratke priče. Kao mali dodatak, uz pobjedničke, pronaći ćete i dvije posebno odabrane priče, one Danila Kiša i Ivana Slamniga, po izboru Tomislava Sabljaka. Ta knjiga, antologija najboljih od najboljih, ovim putem ponosno najavljujemo, svečano će biti predstavljena sutra, u srijedu 29. siječnja, u Hrvatskom državnom arhivu, kada ćemo saznati i tko su ovogodišnji dobitnici natječaja.
Razloga za slavlje itekako imamo, jer Večernjakova kratka priča ne samo da ustrajno odolijeva zubu vremena kao neprocjenjiv i jedinstven fenomen u hrvatskom književnom i medijskom svijetu, već ostaje i razlog zbog kojeg ljudi i dalje odlaze na kioske kako bi čitajući novu kratku priču bar subotom uzeli kratak predah u ovom užurbanom, kaotičnom vremenu, koje i šezdeset godina kasnije, vratimo li se na početak i proročanske riječi urednika Danka Oblaka, "ne pogoduje čitanju".