Iako je na finalu bijenalskog natjecanja petminutnih opera pobjedu odnijela poljska skladateljica Martyna Kosecka čija je “Kochawaya” dobila najduži pljesak publike, pravi su pobjednici sopranistica Monika Cerovčec i bariton Krešimir Stražanac. Oni su u samo jednoj večeri uz odličan festivalski orkestar i dirigenta Sašu Britvića morali interpretirati pregršt likova iz čak deset stilski različitih kratkih opernih djela skladatelja okupljenih iz doslovno cijelog svijeta. I pri tome se nisu mogli sakriti ni odmoriti ni iza kakvih kostima, scene, zbora, uvertira, intermezza...
Pri tome su pokazali iznimnu pjevačku kondiciju, odličnu dikciju (pjevalo se tu na engleskom, francuskom, talijanskom...), ali i iznimnu požrtvovnost i profesionalno poštenje. Uostalom, njihov je trud publika, koja je do posljednjeg mjesta napunila Hrvatski glazbeni zavod, nagradila bučnim ovacijama, a sa velikom zahvalnošću čestitali su im i skladatelji koji su doputovali u Zagreb na 28. Muzički biennale.
Martyna Kosecka prvu je nagradu izborila baš zahvaljujući publici koja je uz stručni žiri također imala priliku dati svoj glas za najbolju operu. A očito se publici najviše dopala sažeta i krajnje duhovita operna pričica temeljena na kratkoj kineskoj basni o pustolovinama jednog psića koji se nadlajava s moćnom planinom. Nagrada za poljsku skladateljicu koja sada studira dirigiranje sastoji se u narudžbi prave opere za 29. Muzički biennale Zagreb 2017. godine.
Od drugih finalista publika je toplo pozdravila i “Iskušenje” Romaina Corbisiera, dramatični “Dashin ponos” Pettera Ekmana, “Nemezin praznik” Margarete Jerić čiji je libretist Trpimir Matasović svoj libreto bazirao na pripovijetki Hectora Hugha Munroa poznatijeg kao Saki, ali i “Hipnozu” Gillisa Sacréa.Dopadljiva je i autoironična bila opera buffa “Dragi g. Milijunašu” Juana Maríja Solare, a poetična “Strah(ovi) i ljubav” grčke skladateljice Line Tonie. S realističnim se libretom isticalo “Sjećanje na Berlin” Kevina Juillerata. Za finale su se izborili i Magnus Bunnskog sa “Snom”, te Steven Prengels sa “Dramaturgijom jedne strasti”. Ukupno je na natječaj pristigla osamdeset i jedna ispravno prijavljena partitura, a izbor deset najboljih potpisali su Zygmunt Krauze, Edo Mičić i Mladen Tarbuk.
