Tridesetpeti dugometražni igrani film Woodyja Allena pomalo je dosadna,
rutinski i nezainteresirano odrađena vježba utemeljena na
dobroj/odličnoj zamisli kakva bi u Woodyjevoj obradi trebala biti
neusporedivo duhovitija i razigranija.
Raspravljajući tijekom večere u malom newyorškom restoranu o tome je li
život više komedija ili tragedija, dvojica dramatičara na temelju jedne
epizode iz stvarnosti razvijaju dvije priče suprotna predznaka.
Komediograf izmišlja duhovitu, tragičar tužnu zgodu, a mi u nekoj vrsti
usporedne radnje pratimo događaje vezane uz životno-ljubavne jade
naslovne junakinje.
Karakteristično jednostavnom i djelotvornom režijom i s uobičajenom
lakoćom, ali s neuobičajenim nedostatkom truda i volje, Allen ne
uspijeva ponuditi ni dovoljno zabave ni dovoljno ozbiljnog uživljavanja
u razmišljanja o ustroju svijeta i sudbinama žitelja planeta Zemlja.
Osim što se dva dijela filma ne razlikuju koliko bi vjerojatno trebali
- tragičan je vrlo osrednje tragičan, a komičan je tek umjereno šašav,
s premalom količinom prvorazrednih štoseva na kakve nas je tvorac
naviknuo - te se kao glavni čimbenik razlike pokazuje to što
"tragedija" svoje motive razrađuje puno sporije od "komedije" koja lako
podnosi brzopoteznost, "Melinda i Melinda" pati od nedostatka
vrckacvosti i razvedenosti te se u konačnici doima tek prihvatljivim
ostvarenjem nekog Allenovog štovatelja koji se dokopao majstorove
nedovršene, odbačene skice i od nje pokušao napraviti woodyallenovski
film. (J. H.)
KINOPREMIJERA
Melinda i Melinda
Melinda and Melinda, humorna drama, 100 min., SAD, 2004.; Fox/Continental; R: Woody Allen; G: Radha Mitchell
