U jednom od najiščekivanijih filmova godine okupila se "creme de la creme" glumačkih veterana. Ralph Fiennes, Stanley Tucci, John Lithgow i Isabella Rossellini tek su dio ekipe posljednjeg filma Edwarda Bergera, autora "Na Zapadu ništa novo". Kao i posljednji uradak, i "Konklava" je nastala prema književnom predlošku istoimenog naziva. Ovaj miks trilera, drame i misterija počinje "in medias res". Papa je mrtav, a vrh Katoličke crkve, dakle kardinali, nemaju toliko vremena za tugovanje i oplakivanje jer ih iščekuje izbor novog poglavara.
Uloga voditelja konklave dopala je kardinala Lawrencea (Fiennes). Već drugi dan nakon smrti pape kardinali iz cijelog svijeta počinju pristizati u Vatikan, u kojem svatko od njih vrlo dobro zna svoju ulogu i zadatak. Cijeli proces odabira novog pape – od smrti posljednjega do puštanja bijelog dima – u "Konklavi" je prikazan poprilično vjerodostojno i uvjerljivo. Koliko je to zapravo vjerodostojno, naravno, obični smrtnici ne mogu znati, no scenarist filma Peter Straughan u jednom je intervjuu istaknuo kako je film plod dugogodišnjih istraživanja, od kojih su mnoga provedena baš u Vatikanu.
U svakom slučaju, proces konklave izgleda stvarno. Klanovi među kardinalima, pokušaji izbornog inženjeringa čak i na toj mikrorazini, izvlačenje prljavog veša, spletke, malverzacije, perfidnost… Sve izgleda više kao prikaz bespoštednog svijeta visoke politike kakav je bio prikazan, primjerice, u "Kući od karata" nego kao izbor nečega što se u javnosti percipira kao pobožno i sveto. U tom kontekstu "Konklava" je izrazito zanimljiv i napet papinski triler u kojem se s nestrpljenjem očekuje svaka iduća sekunda. U dinamici koju je Berger s lakoćom stvorio, a kojoj puno pridonosi i kompletna glumačka postava, maestralno je donesena atmosfera u kojoj cijelo vrijeme iskaču raznorazne tajne i kontroverze, a koje se rješavaju baš onako kako se i pretpostavlja za Vatikan – u tajnosti, diskreciji i "sub rosa".
Osim očaravajućeg misterija, svaka od uloga kardinala detaljno je razrađena za sebe. Svaki je lik – od kardinala Lawrencea, Bellinija (Tucci), Treblaya (Lithgow), Tedesca (Sergio Castellitto) ili kabulskog kardinala Beniteza (Carlos Diehz), koji se pojavljuje gotovo usputno, ali koji u samom finalu preuzima ključnu ulogu – zaista precizno i posvećeno seciran da nije ni čudno kako svi skupa čine skladan i harmoničan glumački orkestar. Film bi bez sumnje vrlo lako mogao biti film godine da se u zadnjih pola sata nije krenulo putem usiljene šokantnosti i neprirodne kontroverze za koju se čini da veću ulogu ima u osvajanju širokih masa (posebice onih sklonih woke kulturi) nego u poboljšanju samoga filma. Zbog takvog raspleta žrtvovano je nekoliko scena koje su ostale površno razriješene. Šteta. Jer, da je "Konklava" ostala "samo" vatikanski misterij, bilo bi i više nego dovoljno.
2. Anora (Cinestar)
Anora, odnosno Ani, djevojka je iz Brooklyna koja radi u striptiz klubu. Jedne večeri upoznaje Ivana, s kojim se povezuje, među ostalim, i zato što govori ruski, što je oligarhovu mladom sinu posebno zanimljivo. Ubrzo Ivan počinje plaćati Ani seksualne usluge koje prerastaju u sedmodnevno "iznajmljivanje" da mu bude djevojka. U ludim i raskalašenim mladenačkim provodima u kojima ima nula brige i isto toliko pameti, Ivan i Ani se hazarderski odluče vjenčati. U Vegasu, naravno. Svi ti postupci razbjesnit će i Ivanove roditelje, koji hitno sjedaju u avion za SAD, ali i njegova kuma koji živi u Americi i koji je odgovoran za Ivana. U priču se uključuju i dvojica koja rade za Ivanovu obitelj, a kojima je očito uloga "fizički upozoravati" ljude s kojom obitelji imaju posla. Istovremeno i romantična priča, i socijalna drama, i krimić, i komedija, i akcija. Na komične dijelove smijete se naglas, ali istovremeno oni su takvi da ni u jednom trenutku ne dopuštaju da se sklizne u bizarnost. S naglim rezovima, neočekivanostima i skokovima te promjenama atmosfere, ali i briljantnom Mikey Madison, koju je dopala glavna uloga, "Anora" je film nakon kojeg se ima o čemu razgovarati. Zasigurno jedan od najkompletnijih filmova godine.
Komedija/drama, SAD, 139 min
Režija: Sean Baker
Glumci: Mikey Madison, Yura Borisov
