Jesu li popularni hrvatski pisci poput Ante Tomića u ulozi scenarista utjecali na poboljšanu kvalitetu domaćeg filma, bilo je jedno od pitanja pulskog sajma knjige koji se bavi odnosom literature i filma. Hoće li brak pisaca i filmaša zbog filmova poput “Karaule”, “Što je muškarac bez brkova”, “Metastaza”... temeljenih na knjigama natjerati ljude na kupnju kinoulaznica i za hrvatske filmove?
Milijuni u kinima
– Nisam siguran. Publika je otjerana od domaćeg filma devedesetih godina zbog Vrdoljaka i Biškupića. Oni su film apsolutno kontrolirali jer su mislili da je film najvažniji odraz stvarnosti. “U raljama života” imao je 1,7 milijuna gledatelja u tri mjeseca, publika nam je vjerovala. A povratak publike domaćem filmu trajat će dvadesetak godina – misli Rajko Grlić, koji je snimao filmove po knjigama Dubravke Ugrešić, Ante Tomića, Borislava Pekića. Ali ne i Ivana Kušana.
– “Čaruga” je prvo postojao kao tekst za predstavu Teatra u gostima. Od tog smo teksta uzeli samo ime glavnog junaka, a nakon snimanja filma Kušan je napisao knjigu po scenariju. Tu je knjiga došla nakon filma – sjeća se Grlić priznajući da je kao mlad mislio da je scenarij krajnje nepotreban. Tvrdi da je u Hrvatskoj jedini profesionalni scenarist bio Ivo Štivičić, ali on je radio samo za televiziju.
Grlićev suradnik na pisanju scenarija za “Karaulu” i “Neka ostane među nama” Ante Tomić sada s njim priprema scenarij za “Čudo u Poskokovoj dragi” koje je postavljeno u kazalištu.
Suradnja sa Sidranom
–Još ništa nismo napravili. Možda je Rajko nešto radio, ali mi ništa nije pokazao. Predstava je ispala zabavna, sumanuta – kaže Tomić.
Književnik i filmski kritičar Jurica Pavičić (prema čijim je “Ovcama od gipsa” Brešan snimio “Svjedoke”) kaže da je u nas domaća književnost popularnija od domaćeg filma, dok se Slađana Bukovac pita nije li literatura filmu donijela krv i meso.
I mladi slovenski pisac Goran Vojnović, koji je uzburkao Sloveniju romanom “Čefuri raus”, želi snimiti film po svom romanu. Kako je i sam filmski redatelj, film će sam i režirati te nije htio prodati prava na knjigu drugim režiserima. A potražnja je bila velika.
– U pisanju scenarija trebao bih surađivati s Abdulahom Sidranom. Pročitao je knjigu, sviđa mu se, rekao je da će je biti lako pretvoriti u scenarij. Dosta smo se družili, pričao mi je slikovito kako se družio s Kusturicom nakon dvadeset godina, ali konkretno još nismo ništa napravili – kaže Vojnović.
Konkretan rad može potrajati godinama.
– I tri godine – kaže Grlić, koji u suradnji s Tomićem od 200 ideja odbaci njih 199.
ajmo jos jednu socijalnu dramu o ptspovcima koji cine ratne zlocine nad srpskom nejaci.