Kad bismo ovaj tekst započeli riječju kojom se u narodu imenuje ženski spolni organ, zacijelo bi mnogi čitatelji protestirali, iako tu riječ često koriste, nažalost najčešće kao psovku. Povod ovom razmišljanju premijera je "Vagininih monologa" u Kazalištu Kerempuh. Nije li to žalosno? Ono iz čega smo došli na svijet, konotira s nečim sramotnim, nečim o čemu se ne govori, ili se govori tiho. Vagina je latinski, medicinski izraz za to "nešto" što žene imaju "dolje". To je naziv tek za dio ženskog spolnog organa, u nas nazvan i rodnica; vulva je pak ono što se vidi, u nas se kaže i stidnica... Zato se knjiga Eve Ensler "Vaginini monolozi" ne može prevesti kao "Stidničini monolozi", pa čak ni kao "P... monolozi".
Godine 1993. Enslerova je šetala svojim američkim gradom i na naslovnici novina vidjela fotografiju šest silovanih žena iz Bosne, koje su tek dijelak od 20 do 70 tisuća silovanih žena u programiranom ponižavanju neprijatelja na tlu Bosne. Još se više zaprepastila kad je ustanovila da se u njezinoj domovini svake godine siluje pola milijuna žena... Zato je intervjuirala 200 žena postavljajući im pitanja o njihovim vaginama.
Redateljica Snježana Banović, odgovorivši na narudžbu Duška Ljuštine, vješto je dramatizirala i režirala knjigu Enslerove, koju je dobro preveo Borivoj Radaković. Monologe je izlomila autoričinim komentarima, nanizala ih je gotovo kronološki, tako da se ulančuju i spajaju u gotovo jednu osobu različite dobi. Slavica Radović glumice je odjenula izuzetno decentno, u salonske crne haljine, a scenografija joj je uistinu začudna, dominiraju slike orhideja Dragice Lonačarić, a u sredini je ekran na kojem progovaraju glumice govoreći komentare E. Ensler.
Kostadinka Velkovska, Branka Trlin i Anita Matić (u drugoj podjeli su Nina Erak-Svrtan, Mia Begović i Linda Begonja) hladne su glave pristupile ovoj predstavi. Ipak, najpotresnija su svjedočenja o silovanju, a klimaks predstave je scena rađanja. Ipak, ostaje otvoreno pitanje i predstave i knjige - činjenica da nema nijednog pozitivnog svjedočenja o susretu s muškarcem i njegovim spolovilom, a kao što znamo vagine se s tim susreću mahom svaki dan. Svojim rođenjem to svjedočimo! Je li posrijedi osobna ili civilizacijska trauma?!
Želimir Ciglar
