Stotinu i deveti rođendan Dragutina Tadijanovića, a sedmi nakon pjesnikove smrti, svečano je danas obilježen u njegovu rodnom Slavonskom Brodu. Organizatori su nizom priredbi pokušali barem na jedan dan oživjeti život i djelo tog barda hrvatske književnosti. Nakon što su lani istim povodom tematizirali mogući odnos Tadije i Ivane Brlić-Mažuranić, ove su godine otišli korak dalje i ispitali kako su se ispreplitali životi dvojice najvećih liričara hrvatske literature 20. stoljeća, Tadijanovića i Dobriše Cesarića.
– Cesarić i Tadijanović imali su vrlo sličnu književnu i uopće radnu karijeru i nemoguće ih je razdvojiti. To ide toliko daleko da se autorstvo Tadijinih pjesama ponekad pripisuje Cesariću i obrnuto. Štoviše, kada je Dobriša umro, jedne novine objavile su nekrolog s Tadijinom slikom – rekao je moderator prof. dr. sci. Vinko Brešić.
Središnji događaj manifestacije bila je dodjela pjesničke nagrade iz Tadijine Zaklade književniku Miroslavu Slavku Mađeru te dodjela stipendija najboljim studentima književnosti iz Brodsko-posavske i Ličko-senjske županije, Andreji Divić i Mandici Nikšić.
– Mađer je jedan od onih pjesnika prve hrvatske poslijeratne književne generacije koji se od prvih svojih javljanja istaknuo kao posebna i snažna lirska individualnost. Kao pjesnik, a poslije i kao prozaist, on je izrazio ne samo svoje vinkovačko podneblje u kojemu je rastao nego i cijelu Slavoniju. Kao Tadijin dugogodišnji prijatelj, mislim da bi i on bio zadovoljan ovim odabirom – rekao je akademik Dubravko Jelčić.
>> Zapovjednik satnije 'Hrvatski umjetnici': I Dragutin Tadijanović je htio u rat
