Doći i vidjeti promociju najnovijeg romana Hrvoja Šalkovića “Valcer protiv Eintrachta” (biblioteka Balkan Noir, Naklada Ljevak, urednica Nada Brnardić, 39,90 kuna) značilo je svjedočiti o rijetkom (uvjetno rečeno) književnom fenomenu u nas. Na promociju su, naime, nagrnule obožavateljice lika i djela Hrvoja Šalkovića, i to brojne, okupiravši klub u kojem je ona održana i doslovno se otimajući za primjerke knjige i potpise autora. Promociju u stilu velike rock, a ne literarne zvijezde svakako treba autoru uzeti za dobro, a ne za zlo. Stoga kapa dolje za spretan PR i mjesto na listi najpoželjnijih hrvatskih neženja.
A sam “Valcer...”? To je prvi u nizu kriminalističkih romana iz pera domaćih autora koje objavljuje nova biblioteka Balkan Noir. Naslov će otkriti tek veliki zaljubljenici u nogomet jer riječ je o načinu na koji su obožavatelji opisivali nogometne bravare legendarnog Stjepana Lamze, kojeg u knjizi stalno i uporno ponavlja brico glavnog junaka, istražitelja, i tim ga razgovorom navede na prvi pravi trag koji će u konačnici policiju dovesti do ubojice. Sama priča vezana je uz serijskog ubojicu koji hara Zagrebom u dane uoči Božića i koji prvo ubojstvo počini četrnaest dana prije nego što inspektor Grof treba otići u mirovinu. Iskusnom operativcu u istrazi se pridružuje i mladi inspektor Žica, ali kako se u romanu redaju leševi, tako se pojačava i policijska ekipa iako se sam autor ne bavi previše novim likovima koje uvodi u radnju.
Roman je očito pisan brzopotezno i zapravo je šteta što mu nije posvećena veća autorska, ali i urednička pažnja. Time bi se izbjegle neke greške i nelogičnosti u samoj priči koja je unatoč tome zanimljivo štivo. Knjiga je vrijedna i zbog činjenice da otvara novu biblioteku u kojoj će se poznati hrvatski pisci baviti krimićem. Stoga je i Šalkovićev roman posebno vrijedan jer je unutar svih okvira žanra kriminalističke literature. Ubojstva su u “Valceru...” brutalna, ubojica neuhvatljiv lik pred kojim strepi Zagreb, a inspektori svojim zanimljivim životnim pričama dodaju uzbudljivost cijeloj priči.
A ona, baš kao i potraga za ubojicom, završava na egzotičnom Tajlandu. Detalj je to kojem Šalković očito nije mogao odoljeti, a koji ujedno zatvara krug njegovih interesa u literaturi jer domaća ga je čitalačka publika upoznala (očito i zavoljela) baš kao putopisca .U konačnici je “Valcer...” važan jer će u budućnosti pokazati i kako se naši, već etablirani pisci, nose sa stranom konkurencijom, i to na polju komercijalne literature. Baš zbog toga s nestrpljenjem treba čekati i novo poglavlje Balkan Noira.
